Lektire za osnovnu školu

srijeda, 10.10.2007.

R.Bach - Galeb Jonathan Livingstone

Ime pisca : Richard Bach
Bilješka o piscu: Richard Bach je suvremeni američki pisac. Bio je vojni pilot, a pozornost čitatelja privukao je modernom bajkom "Galeb Jonathan Livingston". U njoj je došlo do izražaja autorove ljubavi prema plavim visinama i sklonost metaforičkome i simboličkom prikazivanju života i spoznaja o njemu. Njegovo djelo "Galeb Jnathan Livingston" mnogi uspoređuju s djelom "Mali princ".
Mjesto radnje : nebo i zemlja
Vrijeme radnje : suvremenska radnja
Tema : Galeb Jonathan želi naučiti savršeno letjeti
Osnovna misao: Često se dogodi da zajednica ne želi ili ne može razumjeti više ciljeve pojedinaca i stoga taj pojedinac bude isključen iz zajednice.
Lica : Galebovi Jonathan Livingston, Fletcher Lynd, Sullivan, Gang

Sadržaj priče:
Galeb Jonathan Livingston nije bio kao ostali galebovi. Bio je buntovnik i nije mario za ostale galebove. I dok dok su ga roditelji molili da bude kao ostali galebovi i da se brine kako doći do hrane, on je samo želio postati letački virtouz. Bio je mršav, no letenje je volio više od hrane. Ni manje nesreće koje je imao u zraku nisu ga pokolebale. Napornim vježbanjem uspio je postići brzinu od 396 km/h. To je bio rekord jata i Jonathan je očekivao pohvale od Starješine. Međutim, Starješina ga je ukorio i protjerao iz jata. No, Jonathan je bio uvjeren da slijedi viši cilj života. Bio je protjeran na daleke hridi, ali on je odletio mnogo dalje. Boljelo ga je što njegova braća nisu htjeli ni čuti ni vidjeti što je naučio. A onda, jedne noći Jonathanu se približe dva druga galeba sjajna poput zvijezda. I oni su bez imalo muke izvodili sve akrobacije koje im je Jonathan zadao. Kad je vidio da je našao ravne sebi, Jonathan ih je upitao tko su. Odgovorili su mu da su njegova braća i da ga vode kući, pravoj kući. Jonathan je bio spreman, tada su tri galeba nestala u tamnom nebu. Jonathan je sve lakše izvodio svoje akrobacije, tijelo mu je postalo blistavo, oči sjajne. Otkrio je da može letjeti brzinom od 500 km/h. Iznenada dva galeba su nestala. Jonathan je sletio na obalu gdje ga je dočekalo desetak drugih galebova. Ubrzo je saznao da je došao u zajednicu u kojoj je svima stalo da svoju tehniku letenja dovedu do savršenstva. Dobio je instruktora galeba Sullivana. Jedne većeri saznao je od starješine Ganga da nebo nije ni u kojem vremenu , ni na kojem mjestu, nebo je savršeno i može biti bilo kad i bilo gdje. Naučio je i da se snagom misli može stići gdje god se želi. Jonathan je naporno vježbao tu vještinu i tako je sa Gangom došao na neki čudni planet. Još je samo trebao naučiti kontrolirati novostečenu vještinu. No, jedne večeri Gang je nestao, umro je.
Jonathan he sve više razmišljao o Zemlji. Sullivan ga je nagovarao da ostane, no Jonathan je ipak otišao. Na nebo se mogao vratiti u svakom trenutku jer je svladao vrijeme i prostor. Na Zemlju je otišao zato jer je želio naučiti letjeti ostale galebove koji su protjerani kao što je bio i on zbog letenja. Prvi mu je učenik bio galeb Fletcher Lynd, mladi i neobuzdani galeb koji je težio letačkom savršenstvu. A Jonathan Jonathan je u to vrijeme bio najljepši i najsavršeniji galeb na svijetu. Uskoro je dobio još šest učenika i sa njima i sa Fletcherom želio se pokazati svom starom jatu. Isprva je opet bio odbacivan, no malo-pomalo na tisuće galebova okupljalo se oko njega i željelo postati kao on. Jednog dana Fletcheru se dogodila nesreća. Pri velikoj brzini udario je u stijenu i ništa mu nije bilo. Jonathan je tada vidio da je Fletcher ovladao snagom misli i prepustio mu podučavanje jata, a sam je otišao među druga jata .
Fletcher je shvatio da ne postoje granice, da je sve moguće. Tada je počeo njegov lov za Jonathanom, za utjelovljenjem savršenstva i njegova utrka sa znanjem. U toj utrci nije mogao pobjediti jer znanje nema granica.

10.10.2007. u 21:27 • 45 KomentaraPrint#

Đ.Sudeta - Mor

O piscu:
Đuro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne zakupljenosti i tužnog raspoloželja. Bio je seosko dijete, a rođen u selu kraj Bjelovara gdje je proveo djetinstvo, pa su motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu liriku. Najčešće je pisao pjesme i prozu u fantastičnom smjeru od kojih je Mor najpoznatije djelo. Objavio je više zbirka pjesama kao npr. Osamljenim stazama, Kućice u dolu i Sutoni. Već prema njihovim naslovima možemo zaključiti ključne motive i raspoloženja. Umro je vrlo mlad zbog oboljenja od tuberkuloze 1927. u Koprivnici. Sudeta je nagovijestio snažan pjesnički talent koji je usprkos njegovog kratkog života ostavio trag u hrvatskoj književnosti.

Zapažanja o djelu:
Ova fantstična pripovijetka je jedino značajno Sudetino djelo tj. uspjela se probiti i ostavila je trag u našoj književnosti. Ima elemenata stvrnosti, realističnih likova i preplitanja ljubavi i smrti čime je nestvarnost naglašenija. Pisac opisuje čarolije šume, noći, oblaka, livada, mjeseca i ostalo. Opis je vrlo bogat i detaljan, a najviše se opisuje priroda i njezina bogatstva te likovi. Također se isprepliču različiti osjećji, osjećaji sreće, nesigurnosti, mržnje, ljubomore i osvete što možemo primjetiti tijekom cijele radnje u pripovijetci. Nesigurnost se posebno vidi kada Mor gubi osjećaj između realnosti i fantastike. Na svijetu ima različitih osoba i vrlo je teško naći dobru i poštenu osobu kojoj možemo vjerovati i koja nam je spremna pomoći u svakoj situaciji. Nesmijemo se odmah opustiti jer ta osoba smo vreba za novcem kao što je to Arno.
Radnja se odvija na vlastelinskom imanju nedaleko Alpa (šume, livade) i u vlastelinovom dvoru. Nažalost se nigdje ne navodi gdje se to imanje nalazi, no ja to zamišljam kao neki posjed u Njemačkoj ili Austriji sa starim dvorcem, gdje ima mnogo šume, brežuljaka i nigdje nema kuća. Nema nikakvih stranih izraza ili nejasnih riječi pa je stoga ova pripovijetka razumljiva i namjenjena mlađem uzrastu. Priroda se opisuje vrlo detaljno, sva zapažanja se bilježe, svaki krik ptice što čitatelju daje poseban ugođaj, pogotovo u kišne dane proljeća kada se javlja želja za tako divnim krajolikom. Također se osim prirode opisuje pejzaž i izgled i ponašanje likova te karakteristike vezne za život tog doba. Kraj je jako tužan i završava smrću Morovog oca i bijegom Mora. Najviše mi je žao Morovog oca jer je prvo izgubio svoju ženu, onda se morao brinuti za Mora i na kraju je dobio otkaz s mjesta gdje je cijeli život radio. Vlastelin je ipak trebao nadzirti dvor je inače nebi došlo da izgubi kontrolu nad svojim dvrom pa je to ujedno i njegova greška.

Stilske karakteristike djela:
Ovo je fantastična pripovijetka koja govori o načinu života na vlastelinovom dvoru i njegovim zaposlenima. Napisan je u pripovijedačkom obliku i to u trećem licu jednine, a isto tako ima dijaloga između likova kojeg ima skoro na svakoj strani. Taj dijalog najviše se vodi između Mora i oca ili Mora i vlastelinova kćeri Šu.

Citiranje:
Kao citat iz ove pripovijetke izdvojio bih tekst od strane 94. do 100. gdje Mor iskazuje mržnju i želju za osvetom, a vlastelin izbacuje Arna i novog upravitelja. Vlastelinu je vrlo žao no sad je već prekasno jer se Mor nije više pojavljivao u selu od očeve smrti. Tu vlada tuga i jad, a inače je situacija vrlo teška. Od tuda možemo izvući pouku da prvo nego nešto napravimo trebamo promisliti da li je to u redu ili nije jer je kasnije prekasno.

Opis: Mor je bio vedar i mlad muškarac, koji je često razgovarao sa sobom i biljkama oko njega. Imao je smeđu kosu i lijepe oči pa je u mraku izgledao vrlo zastrašujuće. Bio je poslušan i uvijek je pomagao svom ocu pri teškim radovima na vlastelinovom posjedu. Također je radio za vlastelina kao i njegov otac koji je bio uprvitelj na imanju. Mor je bio zaljubljen u vlastelinovu kćer Šu, ali je ona imala drugogkoji se zvao Arno. Otac je bio dosta star, i znao je da više neće dugo živjeti, no on se usprkos tome brinuo za Mora najbolje što je mogao jer nije imao majku. Morova majka umrla je dok je još bio dijete, a vlastelin je iznimno dozvolio da je pokopaju u njegovoj šumi. Tako je on odrasao bez majke te mu nedostaje ta ljubav i pažnja koju mu otac nije mogao dati. Nakon smrti oca nema više snage da to pretrpi i prihvati i on se osvećuje te preko noći ubija sve pse u selu.
Vlastelinova kćer zvala se Šu i bila kao iz sna. Imala je zlatnu kosu, plave oči te je bila vrlo zgodna i privlačna. Voljela je Mora, ali je njen otac stalno govorio da uzme Arna. Bila je sramežljiva i razmažena i nitko joj nije bio ravan ljepoti i znanju. Često je šetala livadama i šumama i razmišljala o svemu i svačemu što joj je plo na pamet. Vrlo se za sve interesirala, bila je vrlo znatiželjna i otac je je vrlo volio. Sve je bilo prekrasno dok se jednog dana nije razbolila. Svi su mislili da će umrijeti no to se na sreću nije dogodilo. Kasnije je otputovala u lijepu romantičnu zemlju, daleko, daleko i nitko nije znao kada će se vratiti.
Arno je bio Šuin dragi, no on ju nije previše volio jer je htio novac kako bi odplatio dugove s kartanja. Bio je vrlo podmukao i izbjegavao je Mora koji je primjetio da nešto nije u redu. Uspio je preuzeti kontrolu nad dvorom, ali na vrlo kratko vrijeme dok je Šu bila vrlo bolesna i otac je stalno bio uz nju. Pohlepa i prijevara se nikad ne isplate pa je njega i njegovog prijatelja na kraju stigla sudbina tj. ono što zaslužuje, a to je da su protjerani i osramočeni.

Kratki sadržaj: Na jednom posjedu živjeli vlastelin i njegova mlada kćer. Bio je vrlo bogat i posjedovao je mnogo zemlje i šuma. Upravitelj je bio otac Mora koji živio zajedno s Morom u drvenoj kućici na kraju šume.
Mor je imao smeđu kosu i lijepe oči pa je u mraku izgledao vrlo zastrašujuće. Bio je poslušan i uvijek je pomagao svom ocu pri teškim radovima. Otac je bio dosta star, i znao je da više neće dugo živjeti.
Vlastelinova kćer zvala se Šu. Mor ju je jako volio, ali je ona nažalost imala drugog koji se zvao Arno. Bio je samo u interesu novaca, i želio je prodati vlastelinovu šumu i ostalo zemljište kako bi odplatio dugove koje je na kartanju napravio svom ocu i ostalim prijateljima. To vlastelin i njegova kćer Šu nisu znali.
Arno je bio ljubomoran na Mora pa ga nije baš volio. S vremenom ga više nije mogao podnositi pa je dao otkaz njegovom ocu koji je od rane mladosti bio upravitelj na vlastelinovu imanju. Vlastelin nije ni znao što se događa, jer se njegova kćer jako razbolila pa nije vodio brigu o poslu. Kad je Mor saznao novosti od oca nije mogao vjerovati. Nakon dva dana otac mu je umro od velike žalosti i jada, a Mor ga je pokopao u šumi kraj jegove žene. Novi upravitelj kojeg je Arno pozvao bio je njegov prijatelj koji je igrao s njim karte.
Od tog momenta Mor se nije više pojavljivao, a u selu su se počeli događivati čudne stvari. Svi psi bili su preko noći rastrgani na vratu tako da su iskrvarili. Na prvi trenutak su pomišljali na je vukodlak ili neko drugo čudovište. Svi su se uplašili, a kasnije je Arno pomislio da bi to mogao biti Mor. I tako je bilo, Mor je to učinio iz osvete prema Arnu i novom upravitelju. Kad je vlastelin saznao tko je zapravo novi upravitelj i šta ima s Arnom odmah ih je izbacio iz dvora , no sad je sve bilo gotovo. Mor se nije pojavljivao i nitko ga kasnije nije vidio.
Ova knjiga ima vrlo tragičan kraj, kojemu je kriv čovjek koji ima uvidu samo novac. Posebno mi se sviđa opis odnosa vlastelina i njegovih podanika, kojim se želi reći da čovijek koji ima novaca uvijek nađe prijatelja samo kakvog ! Glavni likovi su Mor, njegov otac, Šu, vlastelin, Arno i upravitelj, što je dobro da ih nema previše kako nebi došlo do zabune. Vrlo mi se sviđa i zbog opisa prirode tog krajolika. Izgled korica mi se vrlo dopao jer nas uvodi na temu i potiče nas na razmišljanje, no ja bih još umetnuo nekoliko ilustracija kako bi to još ljepše izgledalo.

10.10.2007. u 21:24 • 26 KomentaraPrint#

E.Hemingway - Starac i more

1.BILJEŠKA O PISCU

Ernest Hemingway je poznati američki pripovjedač ovog stoljeća. Živio je od 1898. do 1961. godine. Završio je srednju školu i postao novinskim dopisnikom u Europi. Kao dobrovoljac sudjelovao je u I. svj. ratu. Pisao je mnoge novele i romane, a posebno se istakao romanom o I. svj. ratu “Zbogom oružje”, romanom o španjolskome građanskom ratu “Za kim zvono zvoni” i kratkim romanom “Starac i more”. Za posljednji roman dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Njegova druga poznatija djela su romani “I sunce se ponovo rađa”, “Imati i nemati”, “Smrt popodne”, “Preko rijeke i u šumu” itd.

2.TEMA ove pripovjetke je život ribara Santiaga i njegova pustolovina na moru.

3.IDEJA : Možemo reći da je kroz borbu starca s ribom, koja predstavlja silu prirode, zapravo prenesena ideja o čovjekovoj mudrosti koja može nadvladati i najjačeg neprijatelja.

4.KRATAK SADRŽAJ

UVOD I POČETAK:
U prvom dijelu upoznajemo starca Santiaga, njegove prijatelje, a također i malog dječaka kojeg Santiago osobito voli. Upoznajemo način starčevog života, njegove probleme i u tom dijelu najviše saznajemo o sociološkim i psihološkim osobinama glavnog lika. Otkrivamo i druge pojedinosti vezane uz odnose među ljudima, tj. starca i ostalih mještana.




ZAPLET:

U zapletu se počinje razvijati radnja i atmosfera postaje sve napetija. Starac i dječak se pripremaju za isplovljavanje. Namjeravaju i nadaju se nešto uhvatiti. Starac dugo, dugo plovi dok napokon ne naiđe na ribu, mnogo veću nego što je i pomislio. Već na početku je svjestan da će imati puno muke i posla da je savlada.




VRHUNAC:

Starac, čamac i riba danima plove prostranstvom oceana no ni starac ni riba se ne predaju. U dugotrajnoj borbi s ribom, Santiago zadobije teške rane. No, on se ne predaje i ne gubi nadu, jer se osjeća dovoljno jak i mudar da pobijedi. Nakon što savlada ribu, vraća se polako ploveći ka obali i razmišljajući kako borba nije završila i kako će ga sada početi napadati more. I doista, tek tada počinje prava borba za opstanak : borba za ribu, ali i za vlastiti život. Starac se bori svom svojom snagom protiv riba koje ih napadaju, otkidaju komade s njegovog ulova i na kraju se vraća kući dotučen, a na neki način i poražen.

RASPLET:

Suprotno njegovom osjećaju velikog gubitka, po povratku svi ga poštuju i hvale. No, to Santiagu nije dovoljno, njegova pobjeda nije potpuna, on se ipak osjeća poraženim.

5.PSIHOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA

Starca možemo opisati kao hrabrog i ustrajnog čovjeka koji se bori za sebe, za svoj opstanak, žestoko se boreći protiv svog neprijatelja, ali istovremeno ga poštujući kao protivnika. Riba je za njega neprijatelj, ali ipak joj se divi, zadivljen je njenom jačinom i veličinom, uzbuđen je i doživljava to kao izazov prirode. Ima veliku vjeru u sebe i hrabro ide u borbu s jačim. Starac je primjer čovjekove snage, vjere, upornosti i samopouzdanja.

“>>Bori se<<, reče on. >>Borit ću se dok ne umrem.<< Ali, sada u noći bez tračka svjetlosti, u prisustvu vjetra i ravnomjernog kloparanja jedra učini mu se da je već možda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali lešu, mogao je da osjeti bol života kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni leđa na dasku, siguran da nije mrtav. Leđa su mu to potvrdila.”, citat, str. 89.

“Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uživao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga što si ribar. Volio si je živu, a voliš je i mrtvu. Ako je voliš, nije li grijeh ubiti je. Ili je onda još veći?”, citat, str.82

“Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo.”,citat, str.69

SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA STARCA SANTIAGA

Santiago potječe iz siromašne obitelji i sam je siromašan što vidimo iz njegovog izgleda i unutrašnjosti njegove kuće.

“Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca sa površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko urezani ožiljci od neprekidnog izvlačenja konopaca sa teškim ribama. Ali, nijedan od onih ožiljaka ne bješe svjež. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim očiju, izgledalo staro, a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo.”, citat, str. 13

“Koliba je bila sagrađena od žilave kore pupoljka kralevskih palmi, zvane >>guano<<, i u njoj se nalazio krevet, sto, stolice kao i ognjište na zemljanom podu gdje se moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od presovanog, isprepletenog lišća žilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre.”, citat, str. 18

No, znao je kako opstati i to ga je održalo na životu. Starac je duhovno bogat, u snovima doživljava lavove kao simbol snage i hrabrosti. Voli i poštuje druge ljude, posebno mu je drag dječak Manolin, a može se reći da su i drugi ljudi njega voljeli. Jako je vezan za dječaka Manolina, želi ga poučavati ribarenju i drugim životnim stvarima, želi mu uvijek biti prijatelj.

“Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne da iznese užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro bijaše zakrpljeno džakovima od brašna, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije beskrajnih poraza.”, citat, str. 13

“Dječak vidje da starac diše i onda ugleda starčeve ruke i poče plakati. Otišao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i plakao je silazeći.”, citat, str.94

6.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

U ovome romanu najzanimljiviji je središnji dio koji opisuje borbu između starca i ribe. Taj dio nosi simboliku čitave pripovjetke, jer nam predočava težinu i bespoštednost borbe čovjeka za opstanak. Zato u tom dijelu dolazi do izražaja starčeve osobine kao što su :

1.Hrabrost

“Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi mnoge teške i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve grdosije u toku cijelog svog života. Ali, nikada sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna privezan je za najveću ribu koju je ikada vidio, veću od svih koju je ikada čuo, a lijeva ruka mu je bila još uvijek zgrčena kao kandže u orla.”, citat, str. 52

2.Poštovanje prema protivniku

“>>Ipak ću je ubiti<<, reče on. >>U svoj njenoj veličini i slavi.<< Mada to nije pošteno, mislio je, ali pokazaću joj šta sve jedan čovjek može učiniti i izdržati.”, citat, str. 54

3.Suosjećanje zbog ubijanja

“>>Riba je takođe moj prijatelj<<, reče glasno. >>Takvu ribu nisam nikada vidio niti čuo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je što nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde.”, citat, str.60

“Tada mu bi žao velike ribe koja nema šta da jede, no odlučnost da je ubije, ni za časak ne popusti usprkos tome što ju je žalio. Koliko će ona ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu. Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kada čovjek pomisli na njen podvig i na njeno dostojanstvo.”, citat, str.61

“Ubit ćeš me, ribo, pomislio je starac. Ali imaš i prava na to Nikad nisam vidio veće, ljepše, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Dođi i ubij me. Svejedno mi je ko će koga ubiti.”, citat, str. 73

4.Izdržljivost, ustrojnost

“Već se čitav sat smrkavalo starcu pred očima, a znoj mu je pekao oči i opekotinu iznad očiju na čelu. Nije se plašio svjetlaca koji su mu igrali pred očima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlačenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu – a to ga je zabrinjavalo.”,citat, str.69

5.Pobožnost

“>>Nisam pobožan<<, reče on. Ali, izgovorit ću deset >>Očenaša<< i >>Bogorodice djevo<< samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otići ću na poklonjenje Kobreanskoj djevici.”, citat, str.53

7.METAFORIČNOSTMetaforičnost ove pripovjetke sadržana je u osnovnoj ideji. Ribe i more su s jedne strane i simboli su snage, a s druge strane je samac ribar sa svojom vjerom, ustrojnošću i mudrošću. Santiago ulazi u borbu iznad svojih mogućnosti bez izgleda da pobijedi ribu koju još nikada do tada nije vidio. No, tu je bila presudna njegova odvažnost i vjera u sebe i Boga da to može uspjeti. Njegova ustrajnost održala ga je i na životu. Simboličnost je u prikazu borbe čovjeka i prirode. Riba je bila fizički jaka, ali čovjek je imao svu duhovnu snagu i mudrost. No, izgleda da u borbi s prirodom, čovjek nikad nije potpuni pobjednik, on na neki način i dobiva i gubi.

8.MIŠLJENJE (DOJAM O DJELU)
Ova pripovjetka E. Hemingway–a je uzbudljivo djelo o teškom životu ribara, o pobjedama i porazima s kojima se čovjek susreće u životu. Također je uvjerljivo prenesena radnja, simbolika i detalji koji doprinose upečatljivosti priče. Okosnica je čovjekova hrabrost i ustrojnost i zato ovu priču treba svakako pročitati i pamtiti.

“>>Ali čovjek nije stvoren za poraze<<, reče on. >>Čovjek može biti uništen, ali ne i pobijeđen.<<”, citat,str. 80

10.10.2007. u 21:21 • 13 KomentaraPrint#

S.Kolar - Breza

1.BILJEŠKA O PISCU
Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Rođen je 1891. u Garešnici, a umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je službovao u raznim krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se povukao u mirovinu. Najvažnija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo – ili nismo, Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar, Glavno da je kapa naglavi i druga. Kroz svoje likove pprikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a probleme oslikava s blagom dozom humora. Pisao je također drame i filmske scenarije


2.MJESTO RADNJE : Zagorsko selo

VRIJEME RADNJE : Nepoznato

3.KRATAK SADRŽAJ
Uvod i početak :

U prvom dijelu priče upoznajemo Janicu i njenog muža te ostale stanovnike sela, saznajemo da je Janica rodila dijete. Marko Labudan je zaokupljen svime, samo ne svojom ženom. Također saznajemo podosta o svakodnevici njihovog života.

Zaplet :

Kata i Mika Labudan, Janičini svekrva i svekar, tjeraju Janicu na rad neposredno nakon poroda. Uz teške poslove, njeno krhko zdravlje vremenom se sve više pogoršava dok na kraju nije više mogla iz kreveta. Nažalost, i dijete je umrlo. Marka se to nije odviše ticalo, jer je bio zaokupljen sastavljanjem nekakve patentne klopke. Želio je zadiviti svog šefa, gospodina nadšumara.



Vrhunac :

Cijelo je selo shvatilo kako Janici nema pomoći i pribojavali su se onog najgoreg. Iako su je sažaljevali, njena tragedija je većini bila samo teret. Marko i dalje nije obraćao mnogo pozornosti na nju. Na kraju je sirota Janica umrla.

Rasplet :

Janicu su pokopali, a već nakon 8 dana Marko je otišao na svadbu sina Tome Žugečića. Tamo se posvađao i potukao sa suseljanima te je uvrijeđen otišao svojoj kući. Tik pred svojim domom ugledao je Janičin lik. Zapravo, on je onako mamuran ugledao brezu koja ga je neodoljivo podsjećala na pokojnu ženu. U prvi mah ju je htio posjeći, ali mu savjest nije dopustila da na taj način iskali svoj bijes. Njegova pokojna Janica tek je tada potakla Marka na razmišljanje o tome što je učinio i izgubio.

4.TEMA ove pripovjetke je život i običaji jedne seoske sredine prikazan kroz život obitelji Labudan

5.IDEJA ILI PORUKA :
Ova nam priča govori o ljudskim slabostima, o zaostalosti jedne seoske sredine, o praznovjerju. Pripovjetkom je pisac želio ukazati na nepravde prema čovjeku, na odnose među ljudima koji vladaju u jednoj takvoj primitivnoj sredini.

6.SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA SELA :

Cijela se radnja odvija u jednom zagorskom selu. Od glavnih likova, tu je obitelj Žugečić koja živi bogato i raskošno, donekle izolirano od ostalog sela. Tu je i obitelj Labudan, koja bi se prema svojim sociološkim karakteristikama mogla poistovijetiti s ostatkom sela. Naime, oni su siromašni i žive u oskudici. Rade i prehranjuju se onim što stvore dok za bogate Žugečiće uvijek radi netko drugi. Time nam pisac ukazuje na razlike među seljanima koje su na neki način i dovele do različitih odnosa među ljudima i različitog shvaćanja pravih vrijednosti u životu. Janica je potpuno drugačija od ostalih u obitelji. Ona je nježna, fina i krhka poput breze, ona se ne uklapa u grubu sredinu u kojoj živi.
“Spava i Jaga, žena drugog Mikinog sina koji je u vojsci. Nju stara Kata ne goni, jer ona tobože kućevne poslove obavlja, a u stvari njih dvije složno drže protiv Janice.”
“I nju je svekrva prije gnjavila, ali otkako je došla Janica, složile se njih dvije protiv Janice i postale prisne prijateljice.”, citat,str.161
“Studeno je u sobi, mada su sinoć dobro naložili onu veliku peć na kojoj se suše bezbrojni, komplicirano musavi obojci i teški opanci.”,citat,str.161
“U sobi je tmurno i nekako kiselo. Možda od onog napoja uz peć ili od krompira i drača što se na peći kuha za svinje. Dva okanca, mutna i malena (toliko da glava nešto jačeg kalibra ne može kroz njih), propuštaju malo svjetla.”,citat,str.167
“Po zemljanom neravnom podu koprca se dvoje musave djece Janičine jetrve Jage.”,citat,str.167

7.PSIHOLOŠKA I SOCIOLOŠKA KARAKTERIZACIJA MARKA LABUDANA

Marko Labudan je čovjek za kojeg bi se moglo reći da je bezdušan, ograničen i misli samo na sebe i vlastitu korist. Njegova se bezdušnost pokazuje u površnom i nezainteresiranom odnosu prema njegovoj ženi koja ga je istinski voljela. On se njome oženio samo da bi podigao svoj ugled kod onih koji su Janicu doživljavali kao izuzetnu osobu.
“Neki šumar, to jest sam gospodin nadšumar, Markov šef i bog bogova, kad je vidio Janicu još kao djevojku, sav se oduševio.
- To je cura! –Rekao je on. – Vidiš li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza! Upravo kao breza! Gotovo bih rekao; otmjena pojava!…”,citat,str.161
“Bio je Marko čovjek služben, pa tako je valjda došlo te je izabrao baš Janicu za ženu. Da ugodi g.nadšumaru i da se pogizda pred drugom gospodom!”,citat,str.162
Njegova primitivnost i ograničenost u razmišljanju prikazana je kroz njegovo ulizivanje i nametanje bogatijima u selu i onima koji uživaju ugled u toj seoskoj sredini. Međutim, puno toga je uvjetovano njegovim odgojem, načinom života u kojem živi i time što je zapravo nemoćan i nesposoban da tu nešto promijeni. Tek ga smrt njegove Janice na kraju podsjeti koje su to istinske vrijednosti koje čovjek ima u životu.
“Lijepo ti je biti bolestan dva – tri dana, onako ko od šale, ali ležati četiri – pet tjedana na tvrdom krevetu, u neprestanoj i nepodnošljivoj žari, tako da se čovjeku pamet muti, kad utroba hoće od grčeva i boli da se iskida i izgori, e to je muka velika, jad golem! Pogotovu kad Marko kao da svega toga ne vidi.”,citat,str.162
“Njegov sin Marko stajao je u suši, duboko zamišljen, mučeći se sastavljanjem nove klopke za hvatanje tvoraca. Bio je to “patent”, kojim je mislio iznenaditi gospodina nadšumara, a možda steći i mnogo para.
Marko nije pačao u domaće poslove, pa se tako nije izjavio niti da dovezu daske za lijes niti protiv toga.Njemu je bilo svejedno.”,citat,str.163
Breza ostaje kao vječna uspomena na njegovu Janicu koju nije dovoljno cijenio i koja će ga navesti da se pokaje.


8.NAJZANIMLJIVIJE U ROMANU

Meni je najzanimljiviji dio pripovijetke prizor kad se Marko suočava s vizijom svoje Janice na povratku sa svadbe kod Žugečićevih.
“Najednom, kad je bio već pri izlazu iz šume, pa da udari na svoje Labudan – brdo, on zastade. Zaustavio se, ne od svoje volje, već preneražen, zgranut razrogačio oči, zaustavio dah.
Na pedeset koraka, prema samom kraju šume, stajala je sva u neko zlatno, prozirno, drhtavo tkanje odjevena njegova žena. Njegova pokojna Janica. Ona ista koju je pred osam dana sahranio.”,citat,str.179
“Na obronku stajala je breza. Visoka, tanka i prava. Na njoj još nekoliko listića, žutih,crvenkastih, uvelih, zlatilo se na onom jutarnjem jesenskom suncu. Oko nje i iza nje stajala je šuma. Velike i snažne bukbe, čvornasti i grubi grabovi. Hlad i tišina.”,citat,str.180
U ovom citatu breza ponajviše opisuje Janicu, s malo listova ljubavi i pažnje koja joj je pružana, visoka, vitka i krhka, okružena velikim i snažnim bukvama, velikim i snažnim ženama iz sela. Zbog toga je Marka ova breza toliko podsjećala na Janicu.
To je trenutak kada se Marko Labudan, ne samo suočava s uspomenom na Janicu, već i sa svojim vlastitim osobinama. Suočen je sa činjenicom da je do tada mislio da se može ponašati kako mu se prohtije i da može sve popraviti kad god želi. Sama činjenica da je bio pobijeđen duhom svoje Janice probudila je u njemu savjest i pokazala mu sve njegove slabosti. On se povlači posramljen i utučen.
“Zaustavio se Marko pred brezom i pljunuo u dlavove. Posjeći će je da ga više ne sjeća sramote, da ga više ne plaši… Omjeri je krvavim okom, a ona stoji visoka, vitka i prava. Bezazleno mu se učini to fino, nježno drvo s bijelom, tankom, skoro svilenom korom. Tako je bila mila ta breza, tako fina i lijepa. Kao neka svetica … Nije li to ipak njegova pokojnica, Janica?
Zadrhta mu ruka i nemoćno se spusti. Okrenu se naglo Marko, ispane iz šume, pa udari kući.”,citat,str.181
“Marko je upravo dovršio svoju patentnu klopku i digao glavu kad je ugledao gdje se s njegove kućne strehe podigla bijela golubica. Podigla se i otprhnula naglo i nestala u mutnom jesenjskom nebu.
Kako u čitavu selu nitko nije imao bijelih golubova, Marko se odmah dosjetio što se dogodilo. Znao je on da je to bila dušica njegove Janice.”,citat,str.170


8.DOJAM

Ovo je jedna tragična priča. Ona duboko uranja u ponore ljudskih slabosti, ona pokazuje svu tragediju kako čovjek može poniziti sebe i druge. Ona istovremeno upozorava da je čovjek nemoćan ispraviti svoje pogreške ako dozvoli da mu vrijeme izmakne iz njegove kontrole. U ovom našem svijetu jedinstven primjer za to bio je život i smrt princeze Diane. Pripovjetka “Breza” me pomalo podsjetila na tu suvremenu tragediju. Dok je živjela, Diana je trpjela svakakva poniženja, nerazumijevanja i ogovaranja. Obitelj u koju je došla izolirala ju je zbog toga što je bila drugačija od njih, a to oni, opterećeni vlastitim ograničenjima, nisu mogli prihvatiti. Tek je njena smrt podsjetila čitav svijet, ali i njenu obitelj, na njenu istinsku vrijednost. Tako nas i ova pripovijetka “Breza” podsjeća na vječne istine o čovjeku i time dokazuje koliko je ova tema prisutna u svakom vremenu i svakoj sredini.

10.10.2007. u 21:17 • 47 KomentaraPrint#

D.Šimunović - Alkar

Bilješke o piscu: Dinko Šimunović rođen je u Kninu 1873. godine. Predavao je po selima Dalmatinske zagore. Pisao je pripovijesti, romane, feljtone. Tvorac je moderne, simbolističke seoske novele u hrvatskoj noveli. Najpoznatija djela su mu: Mrkodol, Alkar, Tuđinac, Porodica Vinčić, Sa Krke i sa Cetine. Umro je u Zagrebu 1933. godine.

Tema: Ljubav harambaše Rašice i sina Salka prema Marti, prema tradiciji i junaštvu.

Lokalizacija: Radnja se zbiva u Sinjskom polju, točno u selu Begluk, u vrijeme kada su Cetinjani istjerali Turke iz svog kraja.

Likovi:glavni: Marta, Rašica, Salko
-sporedni: Stana, Juriša, Gare, Vukelja, Ilija, Iva, mještani sela

Karakterizacija lika:

Marta
Marta je mlada i lijepa djevojka, najljepša u tom kraju. Iako siromašna svidjela se mnogim mladićima. Osječajna je i nije nikoga htjela povrijediti, no zbog svoje ljubavi i nesigurnosti bila je jako nesretna. Odjednom se u njoj bude osjećaji odlučnosti i ona odabire svoj životni put.
-fizički opisi i socijalni status:' Bila je zor-cura ta Marta. Lijepa joj glava ovita crnom kosom a lice tamnorumenkasto s garavim obrvama i usnicama crvenim kao skrlet. Velike tamne oči. . . . '
Marta je imala 20 godina i uskoro se trebala udavati. Njezin odnos sa Salkom je bio iskren, no kasnije je shvatila da ona njega ljubi samo kao lijepa dječaka i druga iz djetinjstva. Znala je da on nju silno ljubi i nije ga htjela povrijediti. Ona je zavoljela Rašicu, čovjeka punog časti i ponosa i kojeg treba da se boji. U Rašici je vidjela pravog muškarca i junačinu i očekivala je da će Rašica i Salko to rješiti. Čim bi pomislila da ju obojica ljube, smutila bi joj se duša i samo bi plakala. Njezinu tugu i bol razujela je njezina majka, koju je voljela svim srcem i ništa nije skrivala od nje, iako su mnogi tvrdili da je Stana vještica. Marta na rubi iznemoglosti i patnje donosi odluku da se neće udati za Salka nego za Rašicu. Htjela je kraj toj tjeskobi što je muči i tugi što joj srce davi, pa je odlučno postupila i nije požalila, jer je znala da bi udajom za Salka počinila još veći grijeh, jer ona voli Rašicu i nije spremna lagati i varati. U tim trenucima zaboravila je na Salkove osjećaje, ali i patnju koju ju i ona proživljavala. Prenaglo je reagirala otjeravši ga iz kuće, no vjerojatno je shvatila da i ona ima pravo sretnoga života do kojeg je teško doći. Mnogi pate, a na kraju je patio i Salko, no ciljevi koje je htio ostvariti u životu potaknuli su ga na daljnju borbu.

10.10.2007. u 21:14 • 34 KomentaraPrint#

A.šenoa - Prosjak Luka

BILJEŠKA O PISCU :

August Šenoa rođen je 1838. godine. On je
utemeljitelj hrvatske umjetničke proze. Jedan od
najblistavijih umova druge polovice 19. st.
umjetničkim i društvenim rodom obilježio je svoje
vrijeme i utemeljio modernu hrvatsku
književnost. Ulazeći s jednakom stvaralačkom
znatiželjom u prosjačku kolibu, Šenoa u djelu «Prosjak
Luka» svojim neobičnim darom zapažanja i vještim perom
oslikava društvene slojeve svog vremena. Umro je 1881.
godine.

DNEVNIK ČITANJA :
16-50 str.

-selo Jelenje u Zagrebu
-u gostionici prosjak Luka, Mikica i njihovi
prijatelji piju
-dogovor za posao
-opis bijednog Lukinog života
-Luka prosi
-Luka i Mato razgovaraju
-Mato umire
-Luka kao prosjak vrlo bogat
-nitko za to nije znao
Luka želi Maru za ženu
Dogovor s Mikicom

50-198. str

-Mara i Andro se prvi put sastaju
-razgovor
-problemi sa šljivom
-Mikica nagovara Andrinog oca Matu da ne prihvati Maru
za nevjestu
-Andro razgovara s ocem
-Andro i Mikica razgovaraju
-Mikica i Ciganin
-Martin treba novac
-izabiranje nove vlasti
-Martin se prisjeća pokojne žene
-Andro spašava oca
-požar kod Martina
-Mato moli za oprost
-Luka prosi Maru
-Mikica smišlja plan
-Luka odlazi iz Jelenja
-Luka se baca u Savu

LIKOVI I KARAKTERISTIKE LIKOVA KROZ POSTUPKE
LUKA je bio siromašan čovjek . Rodio se kao zagrebačko
dijete. Srednje je visine. Ljudi su mu dali prezime
Nepoznania. Od rođenja pa do svoje smrti živio je kao
siroče. Jedino je imao jednu ženu , koju je nazivao
bakom. Ona je bila zla prema njemu. Često ga je tukla i
rijetko kad nahranila. Prvu suhu koru koju je dobio u
petoj godini bacili su mu pod noge kao da je pas. Prve
riječi koje razumije iz ljudskih usta su kletve na
njega. Bio je živ čovjek. Rekao je Mikici da će mu dati
100 forinti ako mu nađe zenu i to ne bilo koju nego
Maru. Od trenutka kada ga je odbila, povukao se i pola
godine živio sam. Vrativši se u selo saznao je da Andro
i Mara imaju dijete. To dijete Luka je smatrao vezom
između Andra i Mare i ako ubije to dijete, njih će se
dvoje rastati. Međutim, to nije učinio. Luka je, po
mišljenju Mikice, bio vrlo mudar. Svi su se čudili kad
je on otišao na sud, jer obično šalje pisara. Uvijek se
klonio varoške kuće. Za njega su govorili da je bogat
seljak. Svatko mu je bio dužan. Starog Matu smatrao je
ocem. Iako je imao nešto novca živio je kao prosjak jer
nije zelio život s ljudima kao ni stari Mato. Nije bio
pohlepan za novcem. Ljudi su se prema njemu ponašali
"nehumano". Njima je bilo važno je li čovjek bogat ili
siromašan. Sreća ga je cijelo vrijeme zaobilazila. Na
kraju je poginuo bacivši se u Savu.

MARA LONEARIA je bila bosonoga djevojka zasukanih
rukava koju je Luka jako volio, ali ona to nije
znala. Bila je veoma dobra, poštena i vrijedna
djevojka. Njezino srce pripadalo je Andriji. Prodavala
je mlijeko i povrće u gradu. Bila je oličenje ljepote i
dobrote. Iako je imala puno ponuda za udaju, čekala je
svog izabranika da se vrati iz vojske. Najsretnija je
bila kad su se njezin otac Martin i Andrijin otac Mato
pomirili. Tada se vjenčala i rodila sina.

MATO je bio prosjak kojeg je Luka gledao kao oca
kojeg nikad nije imao. Nije želio zivot s
ljudima. Stanovao je u staroj hrastovoj šumi, u rupi u
koju se jedva uđe. Tri godine Luka je glumio slijepca, a
Mato njegovog jadnog oca. Išli su po Međimurju, Slavoniji,
Zagrebu dok Matu nije uhvatio opaki kašalj. Luka je ostao vani,
a Mato je otišao u spilju i zaspao. Nakon nekoliko sati se probudio
i objasnio Luki gdje se nalaze novci i papir. I onda je mirno
umro. Dok je imao ženu bio je pošten seljak, posjedovao
je samo malu kolibicu, komadić zemlje i kravicu. Žena mu
je bila lijepa. No, došao je neki gospodin i zaveo
je. Kada je ona priznala svoj grijeh, on je pio i tukao
je dan za danom. I umrla je. On se kasnije pokajao, no
to nije moglo vratiti njegovu ženu. On i Luka našli su
se jedni u drugome; Mato je imao sina, a Luka oca.

MENI NAJRAŽI ODLOMAK nalazi se na 145. str , a
opisuje radost i veselje u obitelji Pavlekovia i
obitelji Lonearia. Sviđa mi se zato jer se u ovoj knjizi
između toliko tuge našla i radost.

SUD O DJELU : Ovo djelo mi se sviđa i ne sviđa. Sviđa
mi se zato jer pisac oslikava društvene slojeve svoga
vremena da vidimo kako je to nekad bilo, da zamislimo
prošlost i sviđa mi se jer jako zanimljivo. Ne sviđa mi
se zato jer ima više tuge nego radosti, završava
tragedijom glavnog lika, predugo je i ima puno likova.

10.10.2007. u 21:10 • 26 KomentaraPrint#

I.Mažuranić - Smrt Smail-Age Čengića

ŽIVOTOPIS:
Ivan Mažuranić rodio se 1814. godine u Novome Vinodolu, gdje je završio njemačku pučku školu. 1873. godine Ivan Mažuranić postao je hrvatski ban, prvi “ban pučanin”. Sišavši s banske stolice ne bavi se više politikom. Posljednje godine života proveo je u miru baveći se matematikom i astronomijom. Umro je 1890. godine u Zagrebu.   Mažuranić ja autor malog broja djela, ali po umjetničkoj vrijednosti jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika. Mažuranić je nadopunio izgubljeno 14. i 15. pjevanje Gundulićeva epa “Osman”. Mažuranićevo životno djelo “Smrt Smail-age Čengića” objavljeno je 1846. u almanahu “Iskra”.

KNJIŽEVNI ROD: proza
VRSTA DJELA: ep

MJESTO RADNJE: Hercegovina
VRIJEME RADNJE: 16. stoljeće

ANALIZA JEZIKA I STILA: epiteti: lijepo, hladnoj, gladna, planinskog, ljući, gorski, sviloruna, malenoga
- personifikacija: ''zadrhtaše ta vješala tanka''
- kontrast: ''zadrhtaše ta vješala tanka,
al nepisnu Crnogorčad mlada''
''Sunce zađe, a mjesec izađe''
- arhaizmi: dželate, arslan
- onomatopeja: ''Krcnu kolac njekoliko puta
Zviznu pala njekoliko puta''
'' Ni tko šapće, ni tko zbori,
Ni tko pjeva, niti se smije''
- usporedba: ko' tajni glas duhova
- metafora: Studen kamen prima život''
- ponavljanje: Čije 'e ovo ...

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:- glavni: Smail-aga
- sporedni: Smail-agine sluge, Crnogorci, Durak, Novak...

SMAIL-AGA: Smail-aga je silni turski ratnik, koji je veoma krvoločan i uživa ubijajući nevine i bespomoćne ljude. Svoje zarobljenike muči nečuvenim mukama, da bi ih zatražio i iz njih izvukao što veči harač. Međutim, on je u duši kukavica koja svoje vlastite slabosti prikriva mučenjem drugih ljudi.

CRNOGORCI: Crnogorci su ljudi koji se zadovoljavaju malim stvarima. Bogatstvo za njih ne predstavlja ništa značajno, njima je važnija njihova sloboda od svog zlata na svijetu. Umiru bez straha, ne ispuštajući ni jednog jauka, iako umiru u strašnim mukama. Vjeruju u pravdu i Boga, i znaju da na kraju svako nasilje mora prestati, mora biti skršeno.

10.10.2007. u 21:05 • 3 KomentaraPrint#

W.Shakespeare - Romeo & Julia

O piscu:
William Shakespeare rodio se 1564. u engleskom gradiću Stratfordu na rijeci Avon u imućnoj obitelji. Otac mu je bio trgovac i ugledan građanin, pa je bio čak i biran za gradonačelnika. Međutim, oko 1577. obitelj je zappala u materijalne poteškoće i osiromašila. Godine 1582. William se ženi s osam godina starijom Ann Hathaway. Ubrzo im se rađa kći Susan, a dvije godine kasnije blizanci Hamnet i Judit. Shakespeareu se zameće svaki trag do 1592. kada saznajemo da je u Londonu i da se bavi glumom i pisanjem drama. Shakespeare je pisao vrlo mnogo, a njegove drame su često izvođenje te stječe ugled najboljega engleskoga pisca komedija i tragedija. Finacijski neovisan, Shakespeare postaje suvlasnikom poznatog kazališta ˛ The Globe˛. Potkraj života vraća se u rodni Straford, gdje umire 1616.
DJELA: Shakespeareove drame ( njih 37 ) dijele se na kraljevske drame ili historije, komedije, tragedije i romantične igre. Najpoznatije su: Hamlet, Romeo i Giulietta, Otelo, Kralj Lear, Macbet ( tragedije); San Ivanjske noći, Mletački trgovac, Ukroćena goropadnica ( komedije ).
Shakespeare je pisao i pjesme, od kojih su najznačajniji njegovi ljubavni Soneti.



Sadržaj:
U moćnim i uglednim obiteljima Capuleti i Montecchi zametnulo se žestoko neprijateljstvo koje se prenosilo s generacije na generaciju.
Jedne tople srpanjske nedjelje gradom šeću Samson i Grgur Capuletijeve sluge u potrazi za kavgom. Idealna prilika ukaže se kada sretnu sluge iz suparničke obitelji Montecchi. Dolazi do tučnjave i borbe mačevima, koja postaje sve masovnija i u koju se na kraju uključuju čak i sami glavari navedenih veronskih obitelji. Borbu uspijeva prekinuti tek dolazak kneza Scale, koji upozorava obje obitelji da će ih drastično kazniti budu li se neredi ponovili.
Stari Montecchi i njegova supruga sretni su što u tučnjavi nije sudjelovao njihov sin Romeo. No Romeovo ponašanje u posljednje vrijeme je čudno: noću luta šumom, bolno uzdiše, izbjegava društvo, a preko dana zatvara se u svoju zamračenu sobu. Zabrinuti roditelji pokušavaju saznati od Benvolija, Romeova rođaka i najboljega prijatelja, što je tome uzrok. Benvolijo uskoro otkriva da je Romeo zaljubljen, ali nesretno, jer lijepa Rozalina ne mari za njega. Da bi ga oraspoložio, Benvolio predlaže da navečer tajno pohode bal koji priređuju Cappuletijevi, uvjeravajući ga da će ondje među veronskim ljepoticama pronaći lijek svojoj bolesti. Iako ima čudan predosjećaj da će se dogoditi zlo, Romeo prihvaća prijateljev prijedlog.
Za to vrijeme u domu Cappuletijevih uzbuđenje raste. Ne samo zbog bala koji se treba održati već i zbog dolaska mladog grofa Parisa, koji je došao isprositi Cappuletijevu kći Giuliettu. Stari Cappuleti izjavljuje da je Giulietta još premlada za udaju, no ne skriva svoje zadovoljstvo Parisovom ponudom. Trinaestogodišnja Giulietta prekrasna je djevojka puna života. Još neiskusna u ljubavi, smjerno obećava ocu da će se nastojati svidjeti Parisu kada ga bude upoznala na plesu.
No te noći Giulietta susreće Romjea i u hipu Paris i Rozalinda bivaju zaboravljeni. Bila je to ljubav na prvi pogled. Problemi nastaju kada Tebaldo, nećak gospođe Cappuleti, prepozna maskiranog Romea i hoće se odmah s njim obračunati. Stari ga Cappuleti uspijeva nekako smiriti, ali ne i zatomiti njegovu želju za osvetom.
Nakon bala, Romeo se nađe u vrtu ispod Giuliettina prozora. Dvoje zaljubljenih zaklinju se na vječnu ljubav i odlučuju se vjenčati.
Fra Lovro, franjevački redovnik, zabrinut je zbog njihove nagle i strasne ljubavi. Ipak, pristaje ih tajno vjenčati, nadajući se da bi njihovo vjenčanje moglo prekinuti krvave sukobe između njihovih obitelji.
Ali sudbina stavlja novu prepreku. Romeo, koji se netom tajno vjenčao s Giulietom, ztaiće svoje prijatelje Mercuzija i Benvolija u svađi sa Tebaldom, koji je došao osvetiti se. Tebaldo naziva Romea huljom i izaziva ga na dvoboj, no Romeo ne prihvaća borbu. Izjavljuje da Cappuletijeve voli jednako kao svoju obitelj. Svi su iznenađeni Romeovim ponašanjem. Vatreni Mercuzio prihvaća Tebaldov izazov. Prije negoli ih Romeo uspijeva rastaviti, Tebaldo probode Mercuzija.
Ispunjen osjećajem krivnje i nabujale mržnje zbog stradalog prijatelja, Romeo nasrće na Tebalda. U borbi na život i smrt, Romeo pobjeđuje svoga suparnika. Zbog Tebaldovog ubojstva, Romeo mora u progonstvo.
Giulietta s uzbuđenjem iščekuje svoju prvu bračnu noć kad stiže dadilja s lošim vijestima: njezin rođak Tebaldo je mrtav, a knez je potjerao Romea iz grada. Giulietti, skrhanom bolom, dadilja otkriva da se Romeo sakrio u ćeliji kod fra Lovre.
Stari Cappuleti strašno je pogođen Tebaldovom smrti, a još više patnjom svoje miljenice Giuliette. Stoga odlučuje da je najbolje odmah sve pripremiti za Giuliettino vjenčanje s grofom Parisom. No Giulietta se odbija udati za Parisa, što naljuti starog Cappuletija. Ne nalazeći od nikoga razumijevanje i pomoći, Giulietta odlazi fra Lovri koji smišlja opasan plan: Giulietta treba popiti tajanstveni napitak koji će na 42 sata zaustaviti njezino disanje pa će svi pomisliti da je mrtva. Kroz to vrijeme fratar će poslati glasnika po Romea, koji se sklonio u Mantovu. Potom će se Romeo i Lovro sakriti u grobnicu i pričekati dok se Giulietta ne probudi. Romeo će je odvesti sa sobom, a kada fra Lovro objavi da su vjenčani, moći će se oboje vratiti u Veronu. Giulietta ispija napitak.
Idućeg jutra, kada je dadilja došla u Giuliettinu sobu kako bi je pripremila za vjenčanje, vidi njezino beživotno tijelo i u kući Cappuletijevih zavlada duboka tuga.
Fra Lovro šalje Romeu poruku, no pismonoša ne uspijeva stići do Mantove. Romeov sluga Baltazar prvi stiže do njega i priopći mu da je Giulietta mrtva. Izvan sebe od boli, Romeo kupuje otrov i juri u Veronu. Pred grobnicom nalazi žalosnog Parisa, koji ga ne želi prpoustiti do tijela voljene. Dolazi do borbe u kojoj Romeo ubija Parisa. Posljednja Parisova želja bila je da bude pokopan uz Giuliettu, što mu Romeo i obeća. Kada ugleda svoju voljenu Giuliettu, Romeo, misleći da je mrtva, ispija otrov i umire.
Fra Lovro požurio je u grobnicu kako bi bio ondje kada se Giulietta probudi. Kada je stgao našao je Parisa i Romea mrtve. Uskoro napitak prestaje djelovati i Giulietta se budi. Kada otkrije da je Romeo mrtav, ne želi izaći iz grobnice. Uzima Romeov bodež i ubija se.
Tragična smrt Romea i Giuliette ujedinila je njihove obitelji i prekinula dugogodišnju mržnju.



Tema djela:
Tema ove tragedije je velika ljubav Romea i Giuliette, čije su obitelji u svađi.



Mjesto radnje:
Mjesto radnje je talijanski grad Verona.



Vrijeme radnje:
Vrijeme radnje je početak 16. st. Radnja se odvija tokom pet dana.



Likovi:Likovi ove tragedije su: Romeo Montecchi, Giulietta Cappuleti, Mercuzio, Benvolio, Tebaldo, gospodin i gospođa Cappuleti, gospodin i gospođa Montecchi, fra Lovro, Giuliettina dadilja i sluge.
Romeo Montecchi: pametan je i simpatičan mladić pun plemenitih vrlina. Na početku Romeo je zaljubljn u lijepu Rozalinu koja ne mari za njega. No to i nije prava ljubav. Nju će otkriti tek kada upozna Giuliettu. Romeo je pomalo sanjar, osjećaji su mu najvažniji i ne obazire se na realan svijet koji ga okružuje. Kada upozna Giuliettu potpuno je zaluđen njome, ta zaluđenost i nedostatak zdravog razuma tjeraju ga da počini ubojstvo .

10.10.2007. u 21:04 • 33 KomentaraPrint#

VII.RAZRED

LEKTIRA

10.10.2007. u 20:59 • 1 KomentaraPrint#

A.de Saint Exupery - Mali Princ

Pisac:
Antonie de Saint Exupéry (1910 – 1944) francuski pisac, napisao je neveliko ali značajno djelo – Mali Princ. Napisao je i romane Pošta za jug, Noćni let, Zemlja ljudi, Ratni pilot, Tvrđava. Osim što je bio pisac, Antonie de Saint Exupéry je bio vojni pilot i sudjelovao je u II svjetskom ratu u kojem je i poginuo.

Sadržaj:
Mali Princ je živio na svojem malom planetu pod imenom B-612. On je bio jako usamljen na planeti, sa crvenom ružom. Crvena ruža je za njega bila sve. Ona mu je bila jedino društvo. Vodio je brigu o njoj. Princ jednoga dana odluči otputovati. Prolazio je kraj mnogih, također malih, planeta na kojemu su živjeli raznoliki ljudi. Svi oni su bili veoma čudni, zauzeti svojim poslom i nisu imali vremena ni za što drugo. Na kraju je stigao na Zemlju, u Afriku. Hodao je pustinjom i naišao na osamljenog čovjeka - pisca. Pisac je imao kvar na motoru aviona. Mali Princ i pisac su se upoznavali. Mali Princ mu je pričao o svojoj planeti i crvenoj ruži. Pričao je o tome kako je susreo veoma čudne ljude.
Mali Princ je spoznao da su rad, prijateljstvo i ljubav vrijednosti bez kojih čovjek ne može živjeti. Princ je shvatio da je povrijedio crvenu ružu i odlučio se vratiti na svoju planetu. Pisac ga je tražio da ne odlazi, no Mali Princ je čvrsto odlučio i vratio se na svoju planetu.

Pisac je pisao ovo djelo u prvom licu. Ovdje prevladavaju osjećaji. Svi oni čudni stanovnici malih planeta su osobe modernog čovjeka. Princa kod tih likova zapanjuje besmislenost, besciljnost i beskorisnost njihova rada, silna uobraženost i samoživost, te potpuno odsustvo ljubavi i razumijevanja prema poslovima što ih obavljaju. Tamo vlada duhovna pustinja. Pisac nam u ovoj pripovijetki dočarava stvaran svijet i želi da ljudi budu što sličniji Malom Princu.

LICA:Mali Princ je glavni lik u ovoj pripovjetci. On je osamljen. Ima osjećaja i ljubavi prema svakome. Bez svoje crvene ruže ne bi mogao živjeti. Zaljeva ju svaki dan i s njom razgovara. Njoj povjeruje svoje probleme. Nikada ju ne bi mogao ostaviti da se sama bori za život sa četiri trna.

Mjesto radnje:
Radnja se odvija u svemiru na malim planetama i na Zemlji u Africi, pustinji Sahari.

Dojam:
Ova pripovijetka me potiče na razmišljanje o ljudima i o samom sebi, o ponašanju prema drugima. Pripovijetka me se jako dojmila jer opisuje ljude, kakvi zbilja jesu. Nadam se da su druge knjige slične ovoj.

10.10.2007. u 20:54 • 8 KomentaraPrint#

E.Kumičić - Začuđeni svatovi

Bilješke o piscu:Eugen Kumičić rođen je 11. siječnja 1850. u Brseču, a umro je
13. svibnja 1904. godine u Zagrebu. Studirao je filozofiju u Beču.
Godine 1883. povukao se iz službe i posvetio književnom i političkom
radu. Više puta je bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Njegovi romani
dijele su u tri skupine. Prvu skupinu sačinjavaju istarsko-primorski romani
(Jelkin bosiljak, Začuđeni svatovi i drugi) u kojima na romantičan način
opisuje istarske ljude, u prvom redu ribare, pomorce i seljake.
Drugoj skupini pripadaju gradski romani u kojima je pokušao kritički
prikazati zagrebačko građansko društvo (Olga i Lina, Gospođa Sabina i
drugi). Trećoj skupini pripadaju povijesni romani
(Urota Zrinsko-Frankopanska i Kraljica Lepa). Ostala djela su romani i
pripovijetke: Neobični ljudi, Primorci, Sirota, Preko mora, Teodora,
Pobijeljeni grobovi te drame Sestre, Obiteljska tajna i Petar Zrinski.

Mjesto radnje:
Lučica, crkva, Sadrišće, Šabarićeva kuća, načelnikova kuća, stupovi,
carska cesta, Stipina kuća, Salettijev posjed, groblje, Martinova kuća.

Vrijeme radnje:
Prošlost, dok je Istra bila pod talijanskom vlašću.

Tema:
Sukobi između bogatih stranaca koji moralno i materijalno upropašćuju
selo i siromašne istarske ribare koji se bore za svoje poštenje i opstanak.

Osnovna misao:Djelo govori o otimanju hrvatske obale i tlačenju hrvatskog puka u
prošlosti. Bogati stranci uzimali su sve siromašnim seljacima i ribarima,
a na kraju oni kobno završavaju shvaćajući da nitko ne može dugo držati
hrvate u šaci. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.
Svakoj sili dođe kraj.

Problematika koja se obrađuje u djelu:
Odnos tuđinaca koji su na vlasti i domaćeg stanovništva koje je potlačeno.

Kompozicija djela:
Uvod - Brodolom kod Lučice.
Zaplet - Alfredo Saletti i Mato Bartolić se zaljubljuju u Mariju
Vrhunac - Antonio ubija Alfreda
Rasplet - Mato i Marija se vjenčaju
Završetak - Antonio ubija Marina Salettija i sam umire
Kratki sadržaj:
Lučica je bio miran primorski gradić sve dok se nije desio brodolom u
Sadrišću. Tada je udarcem u glavu ozlijeđen Mato. Odnijeli su ga u kuću
ribara Šabarića. Njegova kći Marija njegovala je Matu.

Mato se oporavio i zaljubio u Mariju. Nakon nekog vremena
zaprosio ju je, a ona je pristala. Mato nije znao da je bogatašev sin
Alfredo Saletti također zaljubljen u Mariju i da je stalno salijeće i
napastuje. Nakon što je Antonio osramotio Alfreda i spasio Mariju,
Alfredo naručuje njegovo ubojstvo. Antonio ubija Alfreda u samoobrani,
a kasnije saznaje da su zapravo bili braća. Marijin brat Marko tajno se
sastaje s Elvirom, Alfredovom sestrom. Njezin otac Marino ne zna za tu
vezu. Antonio prenosi njihova pisma. Jednom, dok je tako nosio pismo
Elviri nalazi ga njezin otac, i Antonio ubija i njega u samoobrani.

Nakon Marijinog i Matinog vjenčanja Antonio se, želeći pobjeći od samoga
sebe, skriva kod groblja, gdje i umire znajući da je ubio svoga brata i oca.

Prepričana epizoda:
Dok je trajao tajni sastanak Elvire i Marka Antonio je čuvao stražu.
Alfredo idući kući nailazi na Antonija i napada ga. Antonio ga ubija nožem
i bježi. U strahu odlazi kod prijatelja Jose i njegovog oca Martina te im
kaže što se dogodilo. Od njih saznaje da mu je Alfredo Saletti brat po ocu.

Analiza likova:
Antonio Marola
Mladić niska stasa. Imao je jake ruke i široka prsa. Bio je siromašni ribar:
"Odijelo Antonijevo je poderano, gdjegdje krpa na krpi".

Bio je veoma izdržljiv:
"Ljuta je zima, no on kao da je ne osjeća, jer mu jedna nogavica od
hlača tija do koljena zavrnuta."

Vrlo je požrtovan. Povučen je i čudan. Bilo bi dana da ništa ne kaže ili da
ode i ne vrati se nekoliko dana. Na njega je pazila obitelj Šabarić primivši
ga kao člana obitelji. Najviše je volio Mariju i Marka, za njih bi skočio i u
pakao. Marku je pomagao prenoseći njegova pisma Elviri. Mariju je više
puta spasio od napasnika Alfreda Salettija. Alfredo ga je zbog toga mrzio. Antonio kasnije ubija Alfreda u samoobrani. Cijela Lučica je za njega
mislila da je nahod. Kasnije se saznaje da mu je otac Marino Saletti,
a majka Marica Kozulić. Marino Saletti ga napada i Antonio ubija i njega.
Skrivajući se na groblju umro je od hladnoće.






Marija ŠabarićMlada djevojka vitkog i punog tijela. Bila je snježne puti. Njezina glatko
počešljana kosa podavaše čednu i nježnu dražest smrknutom joj čelu.
Duboke i crne obrve krasile su joj lice. Imala je male, bjeloputne i oble
noge.

"… bijaše Marija najdivnija tačka. Njezino rascvjetano, gipko i slikovito
tijelo, bljesak sreće na prekrasnom joj licu, snježna put i sjajna kosa,
bujne joj grudi i sav onaj nježni sklad čarobnih uda, sve to bijaše tako
milo, zdravo i puno života i tako dražesno."

Dok je Mato ležao ranjen, ona je pazila na njega. Kasnije se on zaljubio u
nju. Alfredo je također bio zaljubljen u Mariju. Na putu do nje uvijek bi mu
se ispriječio Antonio što je jednoga dana završilo Alfredovom pogibijom.
Antonio bi za Mariju skočio u pakao. Kad su prošle Marijine nevolje sa
Alfredom, ona se udala za Matu Bartolića.

10.10.2007. u 20:47 • 5 KomentaraPrint#

A.Šenoa - Branka

Pisac:August Šenoa rođen je u Zagrebu 1838. i umro 1881. godine. Doba od 1865. do 1881. godine naziva se Šenoinim dobom jer ga je Šenoa obilježio značajnom djelatnosti u hrvatskoj kulturi. August Šenoa je pisao poeziju, prozu, dramu, kritiku, novinarstvo. Studirao je u Zagrebu, Beču i Pragu. Objavio je novinarske tekstove i pjesme u “Pozoru” i “Naše gore list”. Objavio je feljtone pod nazivom Zagrebulje i komediju Ljubica. Njegova poznata djela su Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke, Branka, Prijan Lovro i Prosjak Luka.

Sadržaj:Branka je još kao dijete doživjela tragične događaje. Otac je pretukao majku na smrt te je on sam poslije poginuo u ratu. Ona je bila tvrdoglava, osjećajna, lijepa i pametna djevojka. Njezina baka ju je odgojila. Brankina najbolja prijateljica je bila Hermina kojoj govori svoje probleme. Branka joj je govorila o tome kako želi postati učiteljicom. Branka je odbila gospodina Marića, umišljenoga gospodina koji je poznavao poglavare u gradu, koji ju je zaprosio. Marić se je zbog toga svim silama trudio da Branka nigdje ne pronađe posao. Njezinu molbu nisu nigdje prihvatili. Ali je Herminin otac čuvši to odmah poglavarima objasnio kako je Branka djevojka koja ima talenta te je ona dobila posao u Jalševu. U početku joj je bilo teško, imala je puno neprijatelja koji su se protivili mladim ilircima, te su je htjeli što prije svrgnuti. Ali ipak su ju podržavali dobri ljudi, župnik, načelnika, načelnica i grof Belizar. Branka je “probudila Jalševo iz zimskog sna”. Između grofa i Branke se stvarala ljubav. Tako je grof Belizar na njegovoj zabavi u gradu zaprosio Branku. Ona nije odgovorila. Sutradan ju je savjetovao župnik, dobar starac, da slijedi srce. Tako je Branka odlučila udati se za grofa i postala groficom.

Ovaj roman govori o teškom životu jedne zagrebačke djevojke koja želi nešto učiniti za domovinu. Ona je htjela postati učiteljicom. Tako je dobila posao u Jalševu. Tamo joj je bilo teško jer su joj se neki ljudi protivili. Ona se ne obazire na njih i napreduje. Naučila je djecu osnove za život. U međuvremenu se i stvara ljubav između nje i grofa Belizara. Na kraju ona ipak pristaje postati groficom.

Mjesto radnje:Radnja se odvija u Zagrebu, središtu hrvatske kulture, te u Jalševu, gorskom selu koje je kulturno siromašno.

Vrijeme radnje:Sve se zbiva za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda (ilirskog pokreta), kada se počinje buditi Hrvatska.

Dojam:
Ovaj roman budi u meni osjećaje prema domovini, govori kako smo svi mi dužni domovini za njezin napredak. Tako i Branka uvijek ima nade i svojim znanjem doprinosi narodu.

10.10.2007. u 20:42 • 5 KomentaraPrint#

VI.RAZRED

LEKTIRE

10.10.2007. u 20:36 • 2 KomentaraPrint#

B.Prosenjak - Divlji konj

Biljeske o piscu:

Bozidar Prosenjak roden je 1948. godine u Koprivnici. Sretno djetinjstvo proveo je u Podravskom seocetu Kuzmincu. Tamo je zapoceo svoje skolovanje, a nastavio ga zatim u Koprivnici ,Parizu I Zagrebu ,gdje je diplomirao romanistiku na Filozofskom fakultetu.
Radio je kao novinar u Narodnom sveucilištu u Velikoj Gorici ,te pokrenuo i uredivao biblioteku « Albatros « u velikogorickom Centru za kulturu .Od godine 1984., djeluje kao slobodni stvaralac. ?lan je DHK. Prozne, pjesnicke i dramske priloge objavljuju u dnevnom I periodicnom tisku, na radiju i televiziji. Sura?uje u ?asopisima za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije i skolske udzbenike. Godine 1980. objavio je zbirku pjesama I kratkih proza za djecu pod nazivom « A ». Zapažen književni uspjeh zabilježio je romanom «Divlji konj» za koji je 1989. godine primio nagrade «Ivana Brli? Mažurani?» I «Grigor vitez ».

Tema:
Zivot Divljeg Konja i problemi s kojima se susrece u životu.

Ideja:
Ne treba uvijek biti nepovjerljiv.

Mjesto radnje:

Divljina, kod gospodara, Podzemlje, Hipodrom.

Vrijeme radnje:

Neodredeno.

Analiza gl. likova:

Divlji Konj:

a) vanjski opis: Blistava dlaka, zapjenjen, prasnjav, krvav, cvrsti misici.
"Dlaka mi je blistala. ", "Sav zapjenjen, prasnjav, krvav. ", "Misici su mi postali kvrdi kao kamen. "

b) psiholoska karakterizacija: cvrsta volja, ponosan, borac, razdragan, iskren, spontan.
"Volja mi je postala cvrsta kao da je od kamena.", "Osjecao sam se ponosnim i bogatim. ", "Da, ja jesam borac. ", "Bio sam razdragan, iskren, spontan"

c) socioloska karakterizacija: slobodan konj, zarobljen u rudniku, kasnije dresiran.

d) eticka karakterizacija: tuzan, pokunjen, posramljen.
"Silno sam se rasuzio zbog oca. ", "Pokunjio sam se od sramote. "

Sporedni likovi:
Zvijezda, Gospodar, Ceza, Sarac, Bijelac, Nera, Vihor, Vulkan. . .

Fabularni tijek i dijelovi kompozicije:Uvod:
Zdrijebe Divlji konj zivi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima.

Zaplet:
Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije zdrijebe sa Sarcem. Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.

Vrhunac:
Divlji konj bjezi s imanja, konjokradice ga uhvate i on zavrsi u rudniku. Tamo srece Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeci.

Rasplet:
Na imanju ga do?eka Nera s njihovim zdrijebetom. On je mislio da je zdrijebe tude i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Poceli su vjezbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.

Zavrsetak:
To su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doživio duboku starost i, konacno,
umro.

Sadrzaj vrhunca i raspleta:
Divlji Konji još uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuce rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeci iz rudnika, a gospodar je došao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja cekala Zvijezda s njihovim zdrijebetom. On je mislio da je zdrijebe tude i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vjezbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj umire.

10.10.2007. u 20:32 • 33 KomentaraPrint#

S.Tomaš - Dobar dan,tata

Pisac: Stjepan Tomaš rođen je 2. 01. 1947. godine u Novoj Bukovici kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana i zbirki pripovjedaka za odrasle, te omladinski roman " Građani u prvom koljenu ".
Njegov prvi roman za djecu " Moljac i noćni čuvar " napisan je 1982. godine, a napisan je na osnovu istoimene, nagrađene radio igre za djecu. " Dobar dan tata " drugi je Tomašev roman namijenjen djeci. 1987. godine dobio je republjčku nagradu " Grigor Vitez ".

Vrijeme radnje: Školski ljetni praznici

Mjesto radnje: Izmišljeni gradić Medarevac u blizini Osijeka, a dio radnje odvija se u Stipanovcu i Osijeku.

Likovi: Dragutin Vincetić glavni je lik romana. Rano saznaje istinu o svom porijeklu. Pomno promišlja sve svoje odluke, pa možemo reći da je prerano odrastao. Pati za roditeljima i nikako ne može dokučiti zašto su ga ostavili. Svojoj pomajci Elviri isprva taji posjete ocu no kasnije ih priznaje. U tim je trenucima bio prilično grub, a i sam je toga bio svjestan. Na kraju se ipak bude pravi osječaji prema pomajci Elviri i on joj se vraća.
Pomajka Elvira dugo pokušava kriti Dragutinu njegovo porijeklo i to sve zbog straha da ga ne izgubi. Kad Dragutin sazna istinu odnosi među njima se mijenjaju, ali samo zbog promjene dječakovog odnosa prema pomajci. Iako duboko povrijeđena, ona kao prava majka sve oprašta i
nastavlja graditi odnose međusobnog povjerenja i razumijevanja. Takav stav dovodi do za nju sretnog završetka, to jest povratka Dragutina.

Tema: Problem usvojenog djeteta koji se za rana suočava sa tom spoznajom injegovo nastojanje da sazna svoje porijeklo.

Pouka: U nastojanju da ostvarimo životnu sreću i zadovoljstvo valja uvijek odabrati put ljubavi iskrenosti i poštenja.

Kratak sadržaj: Već sa desetak godina Dragutin saznaje istinu o njegovom porijeklu. Od tada njegov se odnos prema pomajci Elviri počinje mijenjati. Nekoliko godina kasnije kad ga je počeo posječivati djed to jest majčin otac Draguti je konačno otkrio tajnu svog porijekla. Silno je želio upoznati roditelje. Zaoštreni odnos sa pomajkom Elvirom sve se više produbljuje. No ubrzo stiže
prvo veliko razčarenje. Otac ne želi zbog njega dovesti u pitanje odnose u svojoj obitelji i razočarani dječak odluči prikloniti se majci. Jedini lijepi trenutci bili su susreti sa prijateljem Pajom i djevojčicom Belindom u koju je Dragutin bio zaljubljen. Dopisuje se s majkom koja živi u Njemačkoj i ona ga poziva da provedu ljeto zajedno u Splitu. Nakon velike svađe s pomajkom
Elvirom dječak odlazi u Split i sastaje se spravom majkom. Ona ga upoznaje sa svojim prijateljem, no predstavlja ga kao sina svoje sestre. Razočarani dječak vraća se pomajci Elviri, a ona ga dočekuje raširenih ruku, puna ljubavi i razumijevanja.

Rastužilo me kad je Dragutin odgurnuo pomajku Elviru i otišao u Split.

Razveselio sam se kad se je Dragutin vratio pomajci Elviri.

10.10.2007. u 20:26 • 4 KomentaraPrint#

A.Majetić - Omiški gusari

Pisac: Alojz Majetić rođen je u Rijeci 30.08.1938. Srednju školu završio je u Delnicama, a studirao je na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao korektor, novinar i urednik. Priredio je Antologiju hrvatskog humora u šest knjiga, a uređivao je časopise "Paradoks" i "Kerempuh".
Objavio je više zbirki pjesama, a poznatije su mu: "Dijete s brkovima priča", "Otimam", "Zapovijedni način", "Kako uspjeti u životu". Piše i romane, a za povijesni roman "Omiški gusari" dobio je 1981. godine Nagradu "Grigor Vitez". Poznat je i kao autor radijskih i filmskih scenarija.

Vrijeme radnje: Razdoblje izmeđe 1180. i 1226. godine.

Mjesto radnje: Split, te okolica Splita i Omiša.

Likovi: Malduh Kačić glavni lik romana ujedno je i povijesna ličnost. 1221. godine postao je omiški knez. Već kao dječak bio je srčan, strastven i odlučan. Zbog izvanrednog pamčenja bio je
živa pomorska karta i u tri je godine upoznao obje obale Jadrana. Ima veliku duhovnu i fizičku
snagu, te se ističe kao srčan, neustrašiv i mudar vođa, posebno odan ideji borbe protiv Mlečana.
Marija Pulsnikova nije povijesna ličnost. U romanu pisac je opisuje kao Malduhovu ženu. Krase je odanost, ljubav i razumijevanje. Za razliku od oca i brata Dominika ne podnosi ubijanje, podvale i surovost. Dobra je majka i odana žena.

Tema: Borba plemena Kačića, protiv jačih neprijatelja, za očuvanje svoje djedovine i slobode.

Pouka: Treba biti hrabar, pravedan, odlučan i ustrajan u borbi za slobodu i očuvanje svog
ognjišta.

Kratak sadržaj: Pohlepan splitski nadbiskup Rajneri nastoji nizom spletki prisvojiti za splitsku
crkvu zemlju u selu Srinjinama podno Mosora. Uz pomoć carskog namjesnika Rugerija ishodio je pravo na navedenu zemlju, no ova je pripadala omiškom plemenu Kačića. U borbi za očuvanje
svoje zemlje razljučeni Kačići predvođeni knezom Nikolam ubiše gramzivog nadbiskupa. Bojeći se odmazde močnijeg neprijatelja Kačići skloniše u Split malog Malduha od kojeg je knez Nikola puno očekivao. U gradu, Malduh se ubrzo zagledao i zaljubio u plemkinju Mariju Plusnik. Njeni otac Petar i brat Dominik bili su probizantinci i veliki neprijatelji Kačića.
Kaznena bizantska ekspedicija bila je potučena do nogu i doživjela je veliku sramotu.
Marijin otac Petar, brat Dominik i pohlepni nadbiskupov sluga Mačica odlaze u Ravenu po opljačkano blago koje je tamo skrio pokojni nadbiskup. U gužvi u luci Malduh je izrazio Mariji
želju da je jednog dana uzme za ženu. Pokazao je pritom odlučnost pravog muškarca. Marija je
odmah pristala, no te je riječi čula Jurislava, očeva sestra koja je nakon majčine smrti brinula o Mariji. Malduha su uhvatili i bacili u tamnicu. Knez Nikola odluči spasiti Malduha, te otme Dominika kako bi napravili zamjenu zarobljenika. U međuvremenu Marija sazna da je Jurislava
očeva ljubavnica a ne sestra i ova joj pomogne doći do voljenog Malduha prije razmjene.
Mladić se vraća kući, a otac i Jurislava odvedoše Mariju u samostan. Odrastao Malduh uzaludno
traži Mariju i u toj potrazi dolazi blizu Venecije gdje biva uhvaćen i bačen na galiju kao veslač.
Na galiji je i Dominik poznat kao posebno okrutan gonič veslača. U napadu Omišana na galiju
oslobođen je Malduh, a zarobljen Dominik. U zamjenu za slobodu Dominik otkrije mjesto gdj se nalazi Marija. Nakon šest godina traganja Malduh je konačno našao voljenu Mariju. Oženili su se i ona mu rodi sina Osora. Malduh je ponovo na moru i planira stvoriti savez gradova koji će se onda lakše oduprijeti Veneciji. Ne uspijeva u svojoj nakani, pa gradi flotu i uspješno se bori protiv Mlečana. U jednoj od borbi ponovo biva zarobljen Dominik. Malduh mu poklanja život, no ovaj za uzvrat mora potopiti onoliko brodova koliko ih je potopio brod na kojem je služio.
Održao je obečanje i između Dominika i Malduha razvilo se čak i neko pritajeno prijateljstvo.
Omiška flota zadaje teške udarce neprijatelju sve dok 1226. godine nisu potpisali mir s papom,
a Malduhu se gubi svaki trag.

Rastužilo me kad su kažnjenicima odsijecali ruke ili noge.

Uzbudilo me kad su Malduha zarobili i bacili u tamnicu.

Razveselilo me kad je Malduh našao Mariju.

10.10.2007. u 20:21 • 51 KomentaraPrint#

B.D.Matković - Zagrebačka priča

Bilješke o piscu:Blanka Dovjak Matković rođena je 1920. u Zagrebu.
Dječje knjige: Neobična ulica, Priče iz Dubrave, Neke male važnosti,
Zagrebačka priča. Umrla je u Zagrebu 1993. godine.

Mjesto radnje: Kuća, ulica, Zagorje, bolnica

Vrijeme radnje: Ljeto, zima

Glavni likovi: Kačkica, Milka, tatek, mamica

Sporedni likovi: Borek, Berti, učiteljica, pradjed, Pepica, Persida, itd.

Kratki sadržaj:
- Dolazak Milke
- Rađenje prvoga sina Boreka
- Nakon nekoliko mjeseci Borek umire, a za to okrivljuju Milku
- Stigla je nova pomoćnica, a Kačkica nije bila zadovljna sa njom
- Milka se vratila
- Svi žive sretno
- Majka se razboljela i odveli su je u bolnicu
- Nekoliko dan bila je u bolnici, a onda je preminula
- To je jako pogodilo njezinu obitelj
- Tetek je počeo piti
- Kačkica i Milka bile su jako tužne
- Pali su u krizu i nisu imali što jesti
- Tatek je počeo nakit i druge vrijedne stvari mijenjati za novac
- Tako su živjeli neko vrijeme
- Kada je bila gotova školska godina Kačkica i Milka otišli su u Zagorje
- U Zagorju su bili dva mjeseca
- Jednog dan došlo im je pismo da su tateka odvezli u bolnicu i da je
Persida kupila njihovu kuću na dražbi
- Oni su se vratili u Zagreb
- Kada su htjeli ući u kuću vidjeli su da brave na vratima nisu iste
- Sve njihove stvari Persida je izbacila na ulicu
- Oni su si našli novi dom u podrumu jedne kuće
- Tatek je preminuo

Dojam o djelu:Ovaj roman mi se jako svidio, malo je tužan jer stalno netko umire.
Najviše mi se svidjelo kada je u Kačkičin život došla Milka; koja joj je jako
pomogla, a nije mi se svidjelo kada su Kačkičini roditelji i brat umrli.

10.10.2007. u 20:14 • 69 KomentaraPrint#

V.Nazor - Veli Jože

Bilješke o piscu :
Vladimir Nazor je jedan od naših najznačajnijih pisaca. Napisao je gotovo čitavu biblioteku knjiga u kojoj su zastupljeni mnogi radovi književnosti :pjesme ,romani ,pripovijetke ,eseji ,članci ,putopisi , dnevnici ,govori …
V. Nazor rođen je 1876.god. u Pastirama na otoku Braču. Na svom rodnom otoku proveo je djetinjstvo ,a gimnaziju je završio u Splitu. Studirao je prirodne nauke u Grazu i Zagrebu. Kao profesor službovao je u srednjim školama u Splitu ,Zadru ,Pazinu ,Kastru i Sušaku. Niz godina je bio i upravitelj omladinskih domova u Crikvenici i Zagrebu. Poslije umirovljenja neko je vrijeme živio na svojem rodnom otoku Braču, a onda se je opet vratio u Zagreb i nastavio svoj raznovrsni književni rad. U njegovim književnim djelima najznačajnije mjesto zauzima poezija. Objavio je oko dvadeset zbirki poezija :Slavonske legende ,Hrvatski kraljevi ,Lirika ,Nove pjesme ,Istarski gradovi ,Deseterci ,Pjesme u šikari ,iz močvare i nad usjevima ,Pjesme o bratu gavran i seki siromaštini ,Knjigu pjesama ,Pjesme partizanske ,stare istarske balade ,Legende o drugu Titu. Od epskih spjevova najpoznatiji su : Živana ,Utva ,zlatokrila i Medvjed Brundo .Napisao je i veći niz pripovijedaka i priča :Krvava košulja ,Veli Jože , Mrtvo ostrvo ,Istarske priče ,Mrtvo more ,Gospa od snijega ,Nove priče ,Priče iz djetinjstva. Priče sa otoka i sa planine ,Istarski bolovi ,Šarko ,Dedek Kajbumšar…
Nazor se je bavio i problemima književne teorije i drugim pitanjima ,te je objavio nekoliko knjiga sa toga područja : Na vrhu jezika i pera ,Eseji i članci ,Govori i članci i Čitajući Kranjčevića. Vladimir Nazor je umro u Zagrebu 1949.god.



SADRŽAJ:
Bilo je to davno dok su providur Barbaianka ,šjor Zvane i kapetan motovunske šume išli po Istri i označavali vapnom cerove koje će obraditi i prevesti u Mletke. Bio je vruć ljetni dan. Providur je jahao na magarcu. Magarac je poskočio ,jer je ugledao stog sijena uz doščaru ,gdje je rastao lijepi cer. Barbabianka je rekao da će ga ovaj cer grijati ove zime u Kopru. Kada je počeo označavati cer ,nečije snažne ruke pograbile su magarca i bacile ga u krošnju cera. Pokraj mrtvog magarca stajao je kmet Jože i mrko gledao u providura. Providur se je uplašio ,ali šjor Zvane je umirio diva. Div je ponio providura u grad gdje su ulice vrvjele naoružanim ljudima .Oni su odlučili da više neće hraniti Jožu. Providur je sa ostalim vijećnicima rješavao što će sa Jožom. Providur je rekao da će Jože za Uskrs otići u Kopar ,a do tada će ga hraniti kao i do sada. Došao je Uskrs .Jože je bio zadovoljan svojim životom. Motovunjani su vječali. Proto i još neki tražili su da Jože ostane u Motovunu jer im mnogo vrijedi, ali većina je bila za to da on ode. Iz Kopra je Jože otplovio s providurom u Mletke. Plovili su na jedra ,ali vjetar utihnu i iz trupa broda pojave se vesla. Jože se čudio tko to maše motkama. Iz utrobe broda čulo se je zviždanje bičeva ,psovke ,zveketi lanaca ,a potom i pjesma. Div podigne poklopac na palubi ,a iz otvora pojavi se velika glava. Taj čovjek zvao se je Ilija i bio je jedan od galiota. On je Joži ispričao sve o životu na galiji i rekao je Joži da će i on postati rob. Počela je velika oluja i valovi su nosili brod prema obali. U blizini obale Joža skoči u vodu ,a valovi odnesu brod na pučinu. Jože je izašao na kopno toga jutra.
Išao je Istrom i sakupljao divove kmetove, pa su svi zajedno krenuli u gore između Pazina i Motovuna. Ljudi su ih se bojali i svašta su govorili o njima. Nastanili su se na brdu gdje su nekada živjeli psoglavci. Bez kmetova opustješe polja ,vinogradi i vrtovi. Plemići i glavari iz grada sastaše se da vijećaju što učiniti sa kmetovima. Plemići su bili za to da ih se ubije ,a građani da ih se privoli i da im se obrađivati zemlja. Sakupila se je velika vojska i dva viteza ,a uz njih građani ,te krenuše prema Psoglavčevu brdu. Vitezovi sa vojskom krenuše na divove ,ali ih oni pometaše cerovima. Odlučili su razgovarati sa divovima. Dugo su razgovarali ,ali divovi se nisu pristali vratiti jer su željeli biti sami svoji gospodari. Divove su nagradili zlatnim dukatima ,prstenjem i lancima.
Kada su se vratili u gradove ,građani i plemići su tražili dio zlata. Govorili su da je sve to zlato nekada pripadalo njihovim pradjedovima. Tako su nastale velike svađe između njih. Budući da nisu mogli osvojiti Psoglavćevo brdo , građani su kopali noću po svim stranama brda ,ali ništa nisu našli. Jedne noći Jože je uhvatio nekoliko građana kako traže zlato. On im je rekao da će ga dobiti ,ali da ga moraju zaraditi. Oni su pristali da rade sa Jožom. Žetva je bila bogata. Radnici su morali sve nositi u grad divovima. Građani se vratiše u svoje gradove ,a na Štriginoj glavi ostalo je samo kamerlengo Ciretta. On se je sprijateljio sa divovima. Kada su se divovi posvađali i htjeli ubiti Jožu ,on je zapalio grad i pobjegao Ciretti. On ga je sakrio. Ciretta je krenuo na razgovor sa divovima. Oni su ga izabrali za svoga glavara i obećali su da će ga slušati. Civetta podijeli zemlju među divovima ,a oni se zakunu na knjigu ugovora da će poštivati tuđe.
U početku su bili zadovoljni što imaju svoj komadić zemlje .Kada su je počeli obrađivati vidjeli su da je nečija veća i bolja ,pa je onda nastala svađa među njima. Civetta više nije htio biti njihov glavar ,pa im je rekao da se sami brinu za sebe. Kmetovi : Marko i Liberat htjeli su obrađivati svoju zemlju u docu ,ali im Joža nije dao. Marka je istukao ,a Libreta ubio motikom. Pozvaše Ciretta, a on ih još više prestraši rekavši im da moraju zakopati Liberta i krenuti nekamo drugdje ,jer tu će ih dostići velika kazna. Divovi su se odlučili vratiti svojim prijašnjim gospodarima ,a Ciretta povede Jožu u Motovun ,ali on putem nestade.


Likovi : Jože, Ilija ,providur Barbarijanka , kamerlango Ciretta , divovi ,građani ,šjor Zvane ,kapetan motovunske šume…

Odlomak koji mi se najviše svidio:
Noge su mi polomili, strli su mi dušu mladu. Brižan san ti na ten svete!-Galebi, oj beli tići. Poletite k jugu, ter pozdravte moju majku! More, more sinje!
Opis likova :
Veli Jože : star 300-tinjak godina , pokoran ,dobar ,marljiv ,dobričina ,ništa nije tražio za rad …
Divovi :podložni ,vjerni ,pokorni…

Moj dojam:Djelo je vrlo ugodno za čitati, puno mašte, u nekim djelovima tužno...

Mjesto i vrijeme radnje:Radnja se odvija u Istri, najviše u Motovunu i njegovoj okolici. Prošlost, doba mletačke vladavine nad Istrom.


Kompozicija:

Uvod-upoznavanje s Velim Jožom

Zaplet-sukob Jože i Motovunjana, susret galeote Ilije

Vrhunac-rezultat pogubnog djelovanja lugovog Civette, nesloga i svađa među divovima

Rasplet-povratak divova u ropstvi, ali i Jožin bjieg


Tema:Sloboda i očuvanje slobode.


Pouka:Ako si slobodan očuvaj tu slobodu, nemoj je prodati!


Koje godine je rođen V.Nazor? (1876 god.)

Gdje je studirao V.Nazor? (U Grazu i Zagrebu)

Kada je umro V. Nazor? (1949 god)

Što je bio Veli Jože? (div)

Gdje je živio Veli Jože? (u Istri)

10.10.2007. u 20:09 • 263 KomentaraPrint#

O.Wilde - sretni kraljević

Bilješke o piscu:Oscar Wilde rođen je 1854. godine u Dublinu, a školovanje je završio u
Oxfordu. Bio je glavni predstavnik engleskog larpurlartizma (umjetnost
radi umjetnosti). Najpoznatija su mu djela: algorične bajke "Sretni
kraljević" i "Mladi kralj", roman "Slika Doriana Graya" i drame "Saloma"
(na francuskom jeziku) i "Idealan suprug". U najranijem razdoblju života
pisao je poeziju, kojoj se vraća pred kraj života. Po izlazu iz zatvora
napisao je svoju najbolju pjesmu "Baladu o tamnici u Readingu",
uz "Sliku Doriana Graya", njegovo najbolje djelo. Oscar Wilde iznenada je
umro 30. studenoga 1900. godine od upale mozga, u svojoj 47. godini.
Pokopan je u Parizu.

Vrsta djela:
Bajka

Vrijeme radnje:
Jesen i prijelaz iz jeseni u zimu.

Tema:
Bajka o ljubavi, požrtvovnosti i osjećajnosti prema ljudskoj bijedi i
siromaštvu, kao i o bezobzirnosti ljudi prema drugima i njihovim
patnjama.

Pouka:Treba biti obziran prema drugima, primjećivati tuđu nesreću i pomagati
ljudima čineći dobra djela.

Analiza likova:
Sretni kraljevićKip koji stoji na visokom stupu. Svi mu se dive i uživaju u njegovoj ljepoti,
no kraljević je vrlo nesretan. Za života kraljević je bio gotovo potpuno
odvojen od svijeta izvan dvora, i cijeli je život proživio u sreći i
blagostanju. Nakon smrti njegov su kip postavili tako da kraljević sada
može vidjeti svu bijedu i siromaštvo grada. Kraljević nije bez osjećaja za
druge i želi vidjeti patnju i siromaštvo građana. Njegova najsnažnija
osobina je požrtvovnost i ljubav prema prijateljima.

LastavićMala ptica koja je upoznavši kraljevića odlučila ostati uz njega i činiti
dobra djela. Krase ga požrtvovnost, ljubav i odanost prijatelju te izuzetna
hrabrost i odlučnost u pomaganju siromašnima i uz najveću žrtvu.

Kratki sadržaj:
Na visokom stupu u gradu stajao je kip Sretnog kraljevića. Tijelo mu je
bilo prekriveno listićima suhog zlata, oči su mu bila dva plava safira,
a na dršci njegova mača stajao je veliki crveni rubin. Svi su mu se divili.
Mali lastavić doletje jedne noći do grada i odluči se odmoriti od naporna
leta između nogu kraljevića. Kraljević ispriča lastaviću svoju životnu priču,
priču o sreći i obilju, ali i svoju tugu otkako je kao kip spoznao svu bijedu i
siromaštvo građana. Kraljević zamoli lastavića da mu pomogne u njegovoj
nakani da pomogne siromašne. Iako je bilo već prilično hladno lastavić
odluči ostati i pomoći. Najprije je skinuo rubin sa mača, a potom jedan pa
drugi safir i kraljević je oslijepio. Kraljević za to nije mario. Bio je sretan
što je pomogao onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Vidjevši ga
tako slijepa lastavić odluči ostati uz kraljevića. Letio je po cijelom gradu i
pričao kraljeviću o siromaštvu građana. Tada ga kraljević zamoli da skine
sa njega listić po listić zlata i odnese ih sirotinji. Pao je prvi snijeg i
lastavić osjeti da će umrijeti. Poljubi kraljevića i lastavić pade mrtav.
Sutradan gradonačelnik naredi da se kip kraljevića skine sa stupa i pretali
u talionici u novi kip. Olovno srce kraljevića nije se rastalilo i baciše ga na
smetlište. Palo je tik do mrtvog lastavića pa Bog reče anđelu da će ptica
zauvijek pjevati u njegovom Rajskom vrtu, a kraljević će ga zauvijek
slaviti.

10.10.2007. u 19:55 • 150 KomentaraPrint#

A.Šenoa - Povjestice

Bilješke o piscu: AUGUST ŠENOA, pjesnik, pripovjedač, feljtonist, urednik, središnja ličnost hrvatske književnosti 19. stoljeća, rodio se 14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a u njemu je 13. prosinca 1881. godine, u 43. godini života, završio kratak, ali plodan život. Nazivali su ga pjesnikom Zagreba jer je u svojim djelima često pisao o svom rodnom gradu. U njegovim djelima vidljiva je ljubav prema domovini i svom narodu. Rodoljublje i čovječnost dva su osnovna osjećaja kojima je prožet njegov cjelokupni književnički rad.

KAMENI SVATOVI narodna priča
Fabula: ispod Susjedgrada je živio mlinar sa ženom i sinom. Roditelji su željeli da se sin oženi i dovede snahu koja će im pomagati. Sin je rekao majci da je zaljubljen u lijepu, ali siromašnu Janu. Majka je bila protiv vjenčanja, ali joj mlinar nije dozvolio da ga spriječi. Na dan vjenčenja ostala je kod kuće spremajući ručak za goste. Izrekla je kletvu i pretvorila svatove u kamen, a oni su na istom mjestu ostali do danas.

Kompozicija:
Uvod: ispod Susjedgrada je živio mlinar sa ženom i sinom. On su priželjkivali da se sin oženi.
Zaplet: sin je rekao majci da je zaljubljen u Janu. Majka je bila protiv vjenčanja, ali ga nije mogla spriječiti.
Vrhunac: na dan vjenčanja majka je izrekla kletvu kojom je svatove pretvorila u kamen.
Rasplet: svi svatovi su se okamenili na mjestu.
Završetak: na tom mjestu stoje i danas.

Mjesto radnje: ispod Susjedgrada
citat: “Pod vrletnim Susjedgradom živio vam starac mlinar.”

Vrijeme radnje: prije mnogo godina
citat: “Projurilo mnogo ljeta preko lijepog Božjeg svijeta”

Tema: vjenčanje bogatog mladića i siromašne djevojke protiv majčine volje.

Ideja: Čovjek treba živjeti život kako sam odluči. Drugi ne mogu donositi odluke o tuđem životu.

Motivi: ljubav, neslaganje, svatovi, kamen, kletva, vjenčanje…

Stih: poluvezan, ali gotovo vezan - rime nema samo u nekoliko stihova.

Strofa: ima deset strofa, prvih nekoliko su kratke (osmerostih), a ostale puno duže.

Rima: ima svih vrsta rime - parne, unakrsne i obgrljene.

Karakterizacija glavnog lika: MAJKA (MLINARICA) - mlinarica je stara žena, vrijedna, ali želi da se sin oženi. Kad se on zaljubi u siromašnu djevojku, postaje jako gnjevna, ljuta, bijesna. Pod utjecajem toga, baca kletvu na svatove. Nakon toga ljudi govore da je luda.

Sporedni likovi: sin, Jana, mlinar, svatovi…

Jezik i stil: pjesma je napisana na hrvatskom književnom jeziku. Neke su riječi skraćene radi dobivanja jednakog broja slogova u stihovima. Ima metafore, usporedbe, epiteta, eufenizama, ironije…

10.10.2007. u 19:47 • 143 KomentaraPrint#

D. Defoe - Robinson Crusoe

Ime pisca: Daniel Defoe
O piscu: Daniel Defoe, engleski pripovjedač,utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660.g do 1731.g. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvome licu i jednostavnim svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je "Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka" zasnovan na stvarnom događaju. To je priča o brodolomcu, koji se, udaljen od civilizacije uspjeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljivici "Zgode i nezgode glasovite Moll Flanders". Ističe se i njegova kronika o epidemiji kuge "Dnevnik kugine godine".
Tema: Robinsonov boravak na pustom otoku
Osnovna misao: Treba biti snalažljiv da bi se preživjelo
Vrijeme radnje: 1632-1637 g.
Mjesto radnje: Pusti otok
Likovi: Robinson Cruso,Petko,Četvrtko,roditelji,mornari,divljaci,ljudožderi.
Sadržaj: Dječak Robinson živio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmišljao je odakle je ta roba došla. Jednog dana otac mu je rekao da želi da postane trgovac, i da nastavi posao koji je on započeo. Robinson je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio odakle je ona došla i kakav je i koliki put prešla. Jednog dana sreo je prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da pođe s njim. Robinson je pristao ali bojao se to reći svojim roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrjeme. Robinson se jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada oprostio od prijatelja. Šetajući gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da će ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu točku. Ta točka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali gusari su ih ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima. Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura. Brod je bio pun vode. Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je potonuo. Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokušao naći skrovište. Na vrhu jednog brežuljka bila je pećina. Robinson je odlučio da se smjesti u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove pećine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja 26.svibanj 1654.g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove pećine. Četvrtog dana želio je promjeniti jelo i pošao je otokom u potrazi za hranom. Primjetio je da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban luk i strijele. Sutradan je od savitljivog pruća napravio luk. Strijele je bilo teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo kamenim nožem.Od lišća je napravio odjeću, sandale, kapu i vreću. Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju kući. Ogulio je kožu i počeo jesti sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je odlučio da meso stavi na vrući pjesak. Sunce je bilo tako jako da je meso bilo polupečeno. Pala je noć i Robinson je odlućio spavati, legao je na slamu i zaspao. Oko ponoći započela je jaka kiša. Jedan grom je udario blizu njegove pećine i on se jako uplašio. Kada je izašao van vidio je da drvo pred njegovom pećinom gori. Bio je sretan, jer kada je vidio vatru to je bilo veliko otkriće, jer će sada moći jesti pečeno meso i grijati se noču. Morao je paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mrežu i krenuo u ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male. Zadržao se dugo nemisleći na vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je tužan otišao u krevet. U jutro se probudio bolestan. Mislio je da je sada kod kuće majka bi mu kuhala čaj i bilo bi mu lijepo. Iznenada se zemlja počela tresti. Vulkan je proradio i izbacio užarenu lavu. Robinson se uplašio ali kada je vidio da lava pali drveće bio je sretan jer je na taj način ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio napravio je peć. Riba što ju je lovio više mu nije bila fina pečena jego ju je kuhao. Počeo je praviti lonce, ali imao je jedan problem, lonci su propuštali vodu. Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van. Oko kuće je zasadio drveće pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i stol i stolice. Kada je počeo bušiti rupu u drvetu odjednom su počele letjeti iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkriće kako da vatru dobije kada on to želi. Bojao se da kada dođe zima neće imati što jesti jer će biti previše hladno, pa je odlučio napraviti podrum u kojem će spremati hranu. Lopatom koju je napravio od školjke iskopao je duboku rupu i u nju spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odlučio je Robinson da napravi i čamac. Zapalio je jedno drvo i obrađivao ga dok nije izgledalo kao čamac. Odlučio ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka. Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvuče. U daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je počeo tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo ugledao psa koji je jedini preživio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime Džek. Jednog dana čuo je jaku buku sa obale. kada je pogledao uplašio se jer su na otok stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudoždera.Robinson je pomogao divljaku i spasio ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinson je divljaka nazvao Petko. Petko je bio u početku plašljiv Robinson ga je odveo u pećinu i učio ga engleski. Petko i robinson su razgovarali o ljudožderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao pomoć. Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puške, pištolje, barut i top. Divljaci su opet došli na otok ali, sada su Petko i Robinson bili naoružani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom čamcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotrča čamcu i počne grliti starca jer je to bio njegov otac Četvrtko. On je krenuo po pomoć na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je prilazio otoku. Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov otac umro. Petko se ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski. Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson je otišao kući gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je upitao gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je došla zima Petko je bio začuđen , jer nije prije nikada vidio snijeg i stalno je bio uz peć. Robinson i Petko nastavili su zajedno živjeti.

10.10.2007. u 19:43 • 55 KomentaraPrint#

V.RAZRED OSNOVNE ŠKOLE

LEKTIRE

10.10.2007. u 19:41 • 2 KomentaraPrint#

H. Hitrec - Eko-Eko

O piscu: H. Hitrec, suvremeni hrvatski pisac rođen je u Zagrebu krajem prve polovice dvadesetog stoljeća. Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Najveći uspjeh postigao je Hitrecov roman: Pustinjski pupak.

Likovi: Eko Eko, Vesna, blizanci…

Vrijeme radnje: ljeto
Mjesto radnje: jaruga, planet Zmaz

Opis likova:

Eko Eko: On je neobičan čovječuljak s planeta Bon. Eko Eko je možda metar visok. Snježnobijelo svjetlucavo odijelo pripijalo mu se uz malo, čvrsto tijelo. On je dobroćudno biće. Došao je na Zemlju da pomogne ljudima da se riješe otpada. Pametan je i spretan.

Vesna: Vesna je djevojčica koja živi s majkom i braćom u jaruzi. Druži se s blizancima iz susjedstva. Vesna je zaigrana i vesela djevojčica. Uvijek se šali na tuđi račun. Lukavo i radoznalo pomaže Eku Eku.

Sadržaj:

U jaruzi na Hrčkovom brdu živi djevojčica Vesna i njezini susjedi. U mirnoj jaruzi jednog podneva, život remeti pojava neobičnog čovječuljka Eka Eka. Eko je došao s namjerom da očisti Zemlju od otpada. Kad mu je ponestalo energije Vesna mu je pomogla obnoviti je. Eko Vesna i blizanci su se izvrsno sprijateljili. U priči se spominje planet Zmaz. Na njemu je zarobljena Ekova sestra Eka Eka. Vesna, Eko i blizanci krenuli su na planet Zmaz. Tamo se susreću s kraljem smeća i gomilom otpadaka. Kralja i vojsku trebalo je porazit da bi mogli oslobodit Ekovu sestru. Porazili su ih uz pomoć dobroćudnih bića s planeta Zmaz. Oslobodili su Eku i vratili djecu na Zemlju. Zemlja je očišćena, a Eko se sa sestrom vratio na planet Bon.

10.10.2007. u 19:38 • 12 KomentaraPrint#

I. Kušan - Koko u Parizu

Bilješka o piscu:
Ivan Kušan, književnik i prevoditelj, rođen je 1933.godine u Sarajevu.1939.godine se seli u Zagreb, gdje je završio osnovnu i srednju školu i diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Najpoznatija djela su mu:Koko u Parizu, Domaća zadaća, Lažeš, Melita, Koko i duhovi, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Zagonetni dječak i Strašni kauboj.

Bilješke tijekom čitanja:trinaestogodišnji Ratko Milić, zvan Koko, Zlatko Brnčić, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson,
Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michael, pisac
-Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviću, zvanom Pokle
-Koko uči francuski jezik
-Zlatko plaši Koka da se u Parizu otimaju dječaci njihovih godina, svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugrađene strojnice, slijepci pucaju po prolaznicima
-Koko sav prestrašen od Zlatkovih priča, ipak sretno sa Zlatkom dolazi u Pariz
-slikar Poklepović, zvani Pokle odvodi ih u svoj čudan stan i pokazuje sliku Mona Lize
-Marie Clever, kći poznatog francuskog novinara Marcela Clevera, ljuta je na tatu što je nije poveo sa sobom k režiseru Worsonu koji je u Parizu snimao film o krađi Mona Lize
-Nikolas Somais želi svom slijedećem brodu dati ime Mona Liza po čuvenoj slici
-Katsarida Somais, prijatelj Marie Clever
-Koko bježi za lopovima u crvenom automobilu
-Jean i Michel otimaju Koka
-Zlatko uzima sliku Mona Lize kako bi je dao u zamjenu za Koka
-Jean i Michel otimaju Zlatka i sliku
-za sliku Mona Lize Jean i Michel traže 10 milijuna franaka od gospodina Somaisa
-Koko i Zlatko, zajedno sa slikarom, pobjegnu autobusom
-Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka
-bogalj(pisac Kušan) razgovara sa slikarom Poklepovićem
-slika Mona Lize nije orginal
-Charles i Frederic traže sliku kod gospodina Somaisa
-Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa
-zajednički susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko nije "pravi lopov"
-Koko odlazi stepenicama do prijatelja i trči, trči beskonačno trči
-Koko se probudi jer to je bio san i odluči sanjati što više tako lijepih snova

Doživljaj djela:
Roman Koko u Parizu mi se sviđa zato što je u njemu opisan san dječaka Koka.Koko sanja da se nalazi u Parizu sa prijateljem Zlatkom, da je Mona Liza ukradena, no ipak se na kraju probudi i dozna da mu je to san.Knjiga je i vrlo smiješna i pomalo napeta.


Sadržaj:
Na početku romana saznajemo da Koko s prijateljem Zlatkom putuje u Pariz, gdje živi Zlatkov ujak Poklepović, slikar kojeg Francuzi zovu Pokle.Prije odlaska u Pariz, Zlatko, koji je već bio u Parizu, pričao je Koku strašne priče o Parizu, pa ga je zastrašio.Prestrašen Koko ipak s Zlatkom sretno avionom dolazi u Pariz gdje ih dočekuje Zlatkov ujak slikar Poklepović.
Slikar Koka i Zlatka odvodi u svoj skroman stan, gdje im pokazuje čuvenu sliku Mona Lize.Prvi izlazak u Parizu bio je u brijačnicu, iako je Koko htio vidjeti poznate znamenitosti grada Pariza.Koko je primjetio neke nepoznate osobe koje bježe preko terase u crvenom automobilu pa ih je pratio, ali se nažalost izgubio.Dječaci Jean i Michel željni avanture otmu Koka misleći za njega dobiti otkupninu.Koko im je rekao da je siromašan i spomenuo je sliku Mona Lize.Jean i Michel traže od Zlatka da im za otkup Koka donese sliku.Zlatko je donio sliku, ali su i njega oteli.Koko i Zlatko uspiju pobjeći otmičarima noseći sa sobom sliku.Djevojčica Marie Clevere, kći poznatog novinara i njezin prijatelj Katsarida Somais, sin bogatog brodovlasnika, prate Koka i Zlatka.Katsarida je smatrao da njegov otac želi na svome brodu imati sliku Mona Lize, a Marie je iz očevih članaka saznala da je slika nestala.Slikar Pokle trebao je sliku donijeti na snimanje filma "Slika za milijardu", ali kako je slika nestala, on se htio baciti s Eifelovog tornja.
U potrazi za slikom Mona Lize svaki od likova odlazi najprije u stan slikara Poklea, a nakon toga u stan gospodina Somaisa, gdje svatko iznosi svoj razlog zbog čega je htio tu čuvenu sliku.Zajednički prijatelj, bivši bogalj, želio je razgovarati s Kokom, pa je on trčao beskrajnim stepenicama i probudio se.To je u stvari bio san dječaka Koka koji je pod utjecajem Zlatkovih priča bio jako uzbuđen i prestrašen,
uhvatila ga je groznica i utonuo je u duboki san"A Koko se pokrije preko glave, pomislivši kako bi možda bilo zgodno da još večeras otputuje na drugu stranu svijeta."

Mjesto i vrijeme radnje:
Mjesto radnje je Pariz, glavni grad Francuske "Ne znaš ti što je Pariz.Ondje svaki dan ima 3000 otmica.
Najviše otimaju dečke naših godina, pogotovo strance."Radnja romana počinje i završava u Zagrebu.
Vrijeme radnje je oko 1970.-1980. kad je kao glumica bila popularna Monica Vitti i glumac Peter O`Toole.
Vrijeme radnje je ljeto.

Tema djela:
Tema djela su dogodovštine dječaka Koka i Zlatka u Parizu.Oni, kao i ostali likovi u romanu, pokušaju saznati gdje je nestala slika Mona LIze.Svi to čine na vrlo zanimljiv i zabavan način.

Ideja djela:
Slika Mona Lize je glavni razlog zbog kojeg su svi likovi u romanu nastojali poput pustolova i kriminalaca doći do te slike i na lak način se obogatiti.



Analiza likova:Koko, Zlatko, ujak Pokle, Marie Clever, Katsarida Somais, Marcel Clever, Nikolas Somais, Alles Worson,
papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michel, pisac Kušan
-Koko-trinaestogodišnji dječak iz Zagreba, željan pustolovina, dobar, pravi se važan pred svojim prijateljima, plašljiv, ali to ne želi pokazati, voli da ga smatraju da je hrabar, voli punjenu papriku i stalno je gladan
-Zlatko-kokov najbolji prijatelj, pametan, hrabar, puno čita, voli pretjerivati, bistar, snalazi se u svakoj situaciji
-Marie Clever-hrabra, snalažljiva, voli špijunske romane i mašta da će postati šrijunka kao Mata Hari
-Katsarida Somais-sin bogatog brodovlasnika, bojažljiv, neodlučan, želi postati biciklistički as i svirati električnu gitaru

Književna vrsta:pustolovni roman

10.10.2007. u 19:34 • 101 KomentaraPrint#

D. Šimunović - Duga


Bilješke o piscu: DINKO ŠIMUNOVIĆ (Knin, 1. 9. 1873. - Zagreb, 3. 8. 1933. ) zauzima posebno mjesto u novijoj hrvatskoj književnosti kao pisac koji je stvorio našu modernu seosku novelu. U pripovijetkama ("Mrkodol", "Đerdan", "Duga", "Alkar") je opisivao Dalmatinsku zagoru i Cetinsku krajinu, a u romanima ("Porodica Vinčić, "Tuđinac") je zahvaćao i druge teme. Šimunović piše jezgrovito, sažeto, krepko. Matoš je s pravom primijetio da
Šimunovićev realizam djeluje poezijom narodne pjesme.

Vrsta književnog djela: pripovijetka
Fabula: Srna je živjela u doba kad djevojčice nisu smjele mnogo toga da ostanu vitke, blijedopute. . . Jednog je dana išla s roditeljima u vinograd kupiti grožđe. Tamo je srela Savu i Klaru. Sava je pričala kako ju je zbog njezinog veza snašla nesreća. Srna je od njih čula da se djevojčica kad prođe ispod duge promijeni u dječaka. Tada se na nebu pojavila duga i Srna je htjela proći ispod nje. Tako je išla i došla do močvare. Mislila je da ju može prijeći, ali nije mogla i utopila se. Nakon toga su se njeni roditelji preselili u napuštenu tvrđavu i tugovali. Jedne noći su se bacili s visoke litice.

Kompozicija:Uvod: Srna stalno mora biti u kući.
Zaplet: u vinogradu čuje da se djevojčica pretvori u dječaka kad prođe ispod duge.
Vrhunac: nekon što se pojavi duga, Srna odluči proći ispod nje, ali se utopi u močvari.
Rasplet: Srnini roditelji sele u tvrđavu o tuguju.
Završetak: bace se s litice.

Mjesto radnje: u i oko varoši Čardake

citat: "Odozdo rijeka Gilbuša, a odozgo klisure zarobile malu varoš Čardake na strmu obronku. "

Vrijeme radnje: prošlost

Tema: Srnina želja da bude dječak i pokušaj ostvarenja te želje.

Ideja: zabranjivanjem željenih stvari može se postići samo loše.

Motivi: zabrane, prolazak ispod duge, želja, smrt, oluja kao znak smrti. . .

Glavni likovi: Brunhilda - Srna, Sava

Sporedni likovi: majka Emilija, otac Janko, udovica Klara, Sava, ostali ljudi. . .

Jezik i stil: pripovijetka je napisana na hrvatskom književnom jeziku: štokavskom narječju i ijekavskom izgovoru. U knjizi ima mnogo opisa, najčešće osoba i krajolika. Pisac se koristi i usporedbom, metaforom, onomatopejom. . .

10.10.2007. u 19:29 • 52 KomentaraPrint#

F.Molnar - Junaci Pavlove ulice

Bilješka o piscu:
Ferenc Molnar je mađarski književnik rođen 1878. u Budimpešti. Pisao je komedije, romane i dječje pripovijetke. Najpoznatiji su mu romani: Čamac bez gospodara, Eva i Junaci Pavlove ulice. Umro je 1952. godine u New Yorku.

Bilješke tijekom čitanja: pisac opisuje radnu atmosferu u prirodopisnom kabinetu učenika 4. razreda
- Čonakoš šalje pismo Boki u vezi sastanka na grundu
- vrlo lijepo je opisan grund koji je dječacima iz Pavlove ulice značio beskrajnost i slobodu
- Nemeček na grundu susreće Feri ača koji krade njihovu zastavu
- dječaci se sastaju na grundu i izaberu Boku za predsjednika
- Čonakoš, Boka i Nemeček odlaze na otok u botaničkom vrtu gdje ostavljaju papir s porukom "Tu su bili dečki iz Pavlove ulice. "
- hrabri Nemeček sam odlazi kod crvenokošuljaša, oni ga uhvate i bacaju u vodu "a on iz vode gleda tako tužnim pogledom kao kakva žalosna žabica"
- dječaci Pavlove ulice pripremaju plan za obranu svojeg grunda
- hrabri mali Nemeček se razbolio
- Gereb šalje pismo u kojem otkriva plan crvenih košulja, moli da mu oproste i opet prime u svoje društvo
- započinje borba za grund "dan bitke bio je divan proljetni dan, vrijeme koje se samo moglo poželjeti. "
- borba je opisana kao žestok susret dvije grupe dječaka "a mala truba je odjeknula u znak da tvrđave otpočnu s bombardiranjem. Pješčane bombe počele su letjeti. "
- Nemeček je jako bolestan "taj tako veseli pješak, a sada tako žalosni kapetan Pavlove ulice jako se promijenio. "
- Boka saznaje da će se na grundu, kojeg je toliko volio i borio se za njega, graditi nova zgrada "čitav svijet okretao se oko Boke, počeo je plakati, a velika bol pritiskivala je njegovo srce. "

Doživljaj djela:
Roman Junaci Pavlove ulice mi se sviđa jer je u njemu opisano veliko prijateljstvo među djecom, njihova borba, požrtvovnost, hrabrost i ljubav za komadić zemlje na kojoj su se uvijek igrali i bili zajedno. Na slikovit način je opisan grund kao i osjećaji koji su ta djeca osjećala prema njemu. Gubitak dobrog prijatelja kao i grunda slomio je mala srca dječice tako da me taj roman na kraju rastužio.

Sadržaj: Grupa dječaka, učenici 4. razreda, svoje slobodno vrijeme provodili su na grundu koji se nalazio u Pavlovoj ulici. To je bilo mjesto koje su dječaci jako voljeli i ono im je značilo beskrajnu slobodu igre.
Taj grund htjela im je oduzeti grupa dječaka zvanih crvenokošuljaši. Dječaci te grupe učinili su "einstand" a što znači objavu rata. Izazov su prihvatili dječaci iz Pavlove ulice i počeli se pripremati za borbu, borbu za svoj grund. Grupe dječaka su se hrabro borile, ali su na kraju pobijedili dječaci Pavlove ulice. Pomogao im je njihov prijatelj, mali i bolesni Nemeček.
Grund je bio njihov, ali su nažalost izgubili hrabrog Nemečeka koji je uskoro umro. Osim prijatelja, izgubili su i grund na kojem se je trebala graditi kuća, izgubili su komad zemlje koji su branili s toliko boli, s toliko junačke hrabrosti.

Mjesto i vrijeme radnje:
Radnja je smještena u glavni grad Mađarske, Budimpeštu. Najvažniji događaji zbivaju se u Pavlovoj ulici, na grundu "ono je peštanskom djetetu ravnica, poljana, livada. ono za njega znači beskrajnost i slobodu." Vrijeme radnje je mjesec ožujak ("mart") "prozori su bili širom otvoreni tog toplog martovskog dana." Mislim da se radnja romana događa krajem prošlog stoljeća kada još nije otkriven lijek protiv upale pluća.

tema djela:Tema djela je borba dvije skupine dječaka koji žele obraniti, odnosno osvojiti mjesto za igru kojeg u velikim gradovima nema. Borba je bila organizirana kao da se brani svoj dom ili domovina. Nažalost, dječaci su izgubili grund i dobrog prijatelja Nemečeka.

Ideja djela:
Dječaci Pavlove ulice i crvenokošuljaši trebali su zajedno dijeliti grund. Njihova dječja igra bila je kao pravi rat u kojem je bilo i žrtava, a izgubljen je i teritorij zbog kojeg su ratovali. Dogovorom se mogu postići bolji rezultati, nego svađom i borbom.

Analiza likova: Boka, Gereb, Nemeček, Barabaš, Kolnai, Lesik, Rihter, Vajs, Čele, Čonakoš, Čengej, Pastori, Feri, Ač, profesor Rac, Slovak Janko, pas Hektor, Gerebov otac, Nemečekova majka, Nemečekov otac
- Nemeček - mali, mršav dječak krhke građe, dobrodušan i sretan što ga prijatelji kao takvog žele u svojoj družini. Bio je "običan vojnik" pa su mu svi mogli naređivati, morao je izvršavati tuđe naredbe i ići u zatvor. Njegova hrabrost i ljubav prema grundu bili su toliki da je, iako jako bolestan, bio zaslužan za pobjedu. Zbog toga je imenovan kapetanom, ali teška bolest skrhala je tog malog junaka "u krevetu je ležao kapetan, velikih očiju, duboko i teško dišući otvorenih, malih, tankih usta. Ali on nije nikog prepoznao. Možda je već vidio stvari koje su skrivene ljudskom pogledu. "
- Boka - hrabar, mudar, pravedan i pošten dječak. Bio je vođa dječaka iz Pavlove ulice. Prijatelji su ga jako voljeli, slušali i poštovali "jednom riječju, Boka je ostavljao dojam pametnog dječaka koji je krenuo u život kao čovjek koji će, ako se ne i popne visoko, pošteno i muški opstati na svom mjestu." Znao je i plakati za svojim prijateljem Nemečekom, a kada je čuo da će se na "njegovom" grundu graditi zgrada, velika je bol pritiskivala njegovo srce.
- Feri ač - krupan crnomanjast dječak, lijep, hrabar i simpatičan. Bio je vođa crvenokošuljaša. Bio je pravedan, mrzio je izdaju, a bio je duboko potresen bolešću i smrću malog Nemečeka.


Analiza stila:Stil u kojem je pisan ovaj roman je zanimljiv, napet, pun događaja. Likovi su vjerno opisani, tako da sami možemo vizualno zaključiti kako je izgledao pojedini lik. Borba između dječaka opisana je kao da se vodi pravi rat. S puno osjećaja je opisana smrt malog Nemečeka.

Književna vrsta:
dječji pustolovni roman

10.10.2007. u 19:23 • 88 KomentaraPrint#

S. Lagerlof - Legenda o Kristu

Naslov djela : SVETA NOĆ


Na početku priče spisateljica govori o svojoj baki. Govori kako je njoj i djeci pričala puno priča. Najžalosnije od svega je to što je njena baka umrla. Od tada više nikad nije čula njezine priče. Poslije 40 godina sjećala se samo jedne priče o Isusovu rođenju.
Bio je Božić. Baka i djevojčica su željele ići na ponoćku ali nisu mogle jer je jedna bila prestara a druga premlada. Te večeri je baka pričala jednu priču.
Bio je jednom jedan siromašan čovjek koji je molio ljude za pomoć jer će mu se smrznuti djetešce i žena. Tako je išao do vrata svake kuće i svatko ga je odbio. Najednom vidi vatru u daljini. Ode tamo i vidi stado ovaca i tri psa. Ovce se nisu preplašile, a psi nisu lajali. Tada se probudi pastir i baci svoj šiljasti štap na čovjeka. Taj štap ne pogodi čovjeka nego pade u polje. Onda čovjek stane pred pastira i zamoli ga da mu pozajmi malo vatre. Pastir se sjeti da psi nisu lajali na čovjeka, da ovce nisu pobjegle i da ga štap nije pogodio. I on mu pozajmi vatru. Čovjek golim rukama uze žar vatre i ništa ga ne oprži. Tada ga pastir zaustavi i pita zašto je tako milosrdan. Siromašan čovjek mu kaže da on to mora sam shvatiti. Čovjek ode, a pastir ga pođe pratiti. Kada su došli do spilje pastir vidje gdje čovjek živi. Bilo mu je žao da se smrzne djetešce, pa dade vune čovjeku da pokrije djetešce. Anđeli dođu na brijeg, oko spilje, u spilju i pođoše pjevati. Pastir onda shvati zašto je sve večeras tako radosno.
Baka stane s pričanjem i kaže:»Ono što je pastir vidio možemo i mi». Baka položi svoju ruku na djevojčinu glavu i kaže:»Upamti ovo, jer je to istina kao što ja tebe vidim i kao što ti mene vidiš».

10.10.2007. u 19:20 • 16 KomentaraPrint#

A.Daudet - Pisma iz mog mlina


Bilješka o piscu:
Alphonse Daudet rođen je u Nimesu u južnojFrancuskoj, umro je 1897.g u Parizu.U dvadesetoj godini posto je tajnik bogatog plemića i moćnog ministra u vladi cara Napleona III. U svojoj 28. godini objavljuje roman «Mališan» ili «Povijest jednog djeteta».



Naziv priče:
Tajna djeda Cornillea

Fabula:
Djed Cornille bio je stari mlinar;punih 60 g. bavio se brašnom.S velikom je ljubavlju hranio mlin. Mlinove koje je para pokretala izluđivali su ga.Stalno je govorio da ne idu tamo ida se ti razbojnici koriste parom da izrađuju kruh.Svaki dan je u mlin donosio jako puno vreća brašna u kolicima.Nitko nije znaokakva je to tajna djeda Cornillea,jedanput kada je išla njegova unuka s dečkom do mlina da dobije blagoslov.Poslije kad je djed izišao njegova unuka je vidjela da ga nema.Sjetila se da pogleda kroz prozor i vidje da je to samo prazna prostorija,a nema ni zrna žita.Vratili su se u selo i rekli sve što su vidjeli.U 2 riječi su se dogovorili da skupe pšenicu i odnesu je.Vrata mlina su bila širom otvorena i vidjeli su djeda kako sjedi tužno.Ušli su punih vreća u mlin.Djed je ponosno radio i mljeo žito.

Vrsta djela:
Alegorična priča.

Tema djela:
Djed Cornille više voli kruh koji je rađen od vlastite ruke nego od pare.

Mjesto radnje:
Mlin.

Vrijeme radnje:
Ljeto.

Opis lika:
Djed Cornille je vrlo odlučan čovjek koji više voli obične mlinove od paro-mlinova.Ima 60 godina.



Naziv priče:
Koza gospodina Seguina

Fabula:
Gospodin Seguin nikada nije imao sreće sa svojim kozama.Svakoga jutra bi prekinule konopac i odlazile u planine gdje bi ih vuk pojeo.Tako ih je sve gubio na isti način.Zato je kupio mladu kozu jer je mislio da će se priviknuti i ostati.No bio je u krivu no onda joj reče da je imao kozu koja je bila jaka i opasna kao jarac.Borila se s vukom cijelu noć i onda ujutro postala
zajutrak vuku.Bika je ujutro otišla u planinu i igrala se.Odjednom je izašao vuk i borio se s Bikom cijelu noć.Ujutro se umorila i vuku je postala sladak zajutrak.

Vrsta priče:
Alegorična priča.

Tema:
Bika je uvijek htjela u planine pa makar riskirala život.

Mjesto radnje:
Planina,livada gospodina Seguina.

Vrijeme radnje:
Dan.

10.10.2007. u 19:15 • 34 KomentaraPrint#

J.Verne - 20 000 milja pod morem

LICA:profesor Arronax,Savjet,Kanađanin,Ned Land,kapetan Nemo
MJESTO RADNJE:u dubinama mora
VRIJEME RADNJE:19.stoljeće
TEMA:pustolovine i plovidba podmornicom
OSNOVNA MISAO:normalan život na zemlji je privlačnij od svega blaga i zlata pod morem
SADRŽAJ:Godinu 1886. svi ljudi po pojavi morskog čuda.Koji god brodovi išli na istraživanj vratili su se bez rezultata.Neki su mislili da je to čudovište neprirodne snage, a druči su mislili sa je to podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom:Tako je jedan brod krenuo u istraživanje namjerom da se ne vrati dok nešto ne sazna.Na tom brodu je bio profesor Arronax,njegov vječni pratilac Savjet i Kanađanin Ned Land.Profesor Arronax je rekao svim mornarima da gledaju u more ne bi li ugledali čudovište.Na moru se pojavila velika riba i prevrnula brod.Arronax,Savjet i Ned Land su skočili u more.Ugledali su podmornicu i popeli se na nju.Vrata podmornice im je otvorio kapetan Nemo.Sutradan je kapetan Nemo vodio Arronax,Savjeta i Ned Landa na ronjenje da upoznaju svijet pod morem.Tu su bile razne Školjke,ribice i različite morske trave.Arronax,Savjet i Ned Land su se čudili ljepoti morskog dna.Kapetan Nemo se hvalio podmornicom koja se zvala "NAUTILUS".Podmornica je bila vrlo lijepa.Imala je muzej u kojoj su se držali zlato,bisere i drago kamenje.Kapetn Nemo im je rekao da tko god dođe na podmornicu mora na njoj ostati do kraja života.Prolazili su dani i tjedni.Jednog dana Savjet je gledao kroz prozor pa povika:"profesore,dođite!"profesor priđe prozoru,pogleda i vidi čamac.Na palubi je bilo nekolko leševa jer ih je zatekao brodolom.Plovili su ka ostrvu Vanikovo.Nakon tjedan dana bili su na ostrvima Australije.Profesor je zamolio kapetana Nema da ih pusti da odu na ostrvo.Kapetan Nemo je dozvolio.Ušli su u čamac i bili naoružani električnim puškama.Ostrvo je bilo prekriveno divnom šumom.Iz dana u dan su išli na ostrvo.Jednog dana kada su bili na ostrvu i grijali se na vatri,počne padati kamenje na njih.Uhvatiše puške i pobjegoše u čamac.Uto iz šume izađoše divljaci i počnu ih gađati strijelama.Zaveslaju i odu na podmornicu.Prolazili su mjeseci plovidbe na podmornici.Jednog dana Arronax,Savjet i Ned Land se dogovore za bijeg.No nisu uspijeli jer je podmornica zaronila u morske dubine,ali nisu odustajali nego su čekali novu priliku.Podmornica je plovila prema jugu do južnog pola.Dok su plovili našli su se u klopci od ledenih stijena.Podmornica je radila punom parom i sljedećeg dana su se probili.Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru.Jednog dana Ned reče profesoru :"noćas bježimo!"Došla je noć.Profesor,Savjet i Ned ukrcaše se u čamac.U tom trenutku podmornica se našla u vrtologu.Čamac se otkvačio i našao usred vrtloga.Ujutro kada su se probudili bili su u kolibi .Pitali su se da li se podmornica izvukla?Svi troje bili su sretni što su živili

10.10.2007. u 19:12 • 10 KomentaraPrint#

A.S.Puškin - Bajka o ribaru i ribici


Bilješka o piscu:
Aleksandar Sergejevič Puškin rodio se u moskvi 1799.godine. Pohađao je elitnu školu za plemićku djecu, gdje je već pokazao pjesnički dar. Umro je u 38.godini života od posljedica zadobivenih na dvoboju. Njegova najpoznatija djela su Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Bajke, Boris Godunov i Belkinove pripovijesti.

Bilješke tijekom čitanja:-stari ribar i njegova žena
-zlatna ribica koja ispunjava želje
-pohlepna i zločesta starica koja od ribice traži korito, kuću, želi biti vlastelinka, svijetla carica i na kraju vladarica mora
-žao mi je starog ribara, a ne sviđa mi se njegova pohlepna žena
-smatram da je na kraju starica zaslužila da bude opet siromašna u staroj kolibi

Doživljaj djela:
Ova kratka bajka mi se dosta svidjela jer je u njoj opisana zlatna ribica koja ispunjava želje. Ja bih isto htjela imati takvu ribicu koja bi mi ispunjavala sve moje želje.

Kratak sadržaj:
Na obali mora živjeli su starac i starica. Starac je lovio ribe, a njegova žena je prela pređu. Jednog dana je starac lovio ribe i uhvatio je zlatnu ribicu koja govori. Ribica je molila starca da je ne ubije, već je pusti natrag u more, a ona će njemu ispuniti njegove želje. Starac ju je pustio u more, ali nije ništa tražio od ribice. Kad je to ribar ispričao svojoj ženi ona ga je grdila i nazvala prostačinom i budalom i tražila da od te ribe traži novo korito. Kad je to dobila, tražila je novu kuću, željela je biti moćna vlastelinka, a zatim i svijetla carica. Živjela je u dvorcu, imala je sve što je poželjela dok je svoga muža poslala da radi u staji. Na kraju je željela biti vladaricom mora i da joj zlatna ribica služi. Ribica se na to razljutila i ništa nije na tu želju odgovorila, a kada je ribar došao kući, našao je opet svoju kolibu, ženu i prepuklo korito.

Mjesto i vrijeme radnje:
Obala i more. Ribar i njegova žena stanovali su u kolibi na obali mora, a zlatna ribica je živjela u moru.

Tema: zlatna ribica

Ideja djela:Čovjek ne smije biti pohlepan.

Analiza likova:Stari ribar - dobar i pošten starac
Starica - zla, pohlepna i nikad zadovoljna
Zlatna ribica - dobra ribica koja održava svoje obećanje

Dojam : Ova bajka mi se svidjela zato što je starac našao zlatnu ribicu, a nije mi se svidjelo što je baka bila tako okrutna i sebićna

Vrijeme radnje : Ljeto

Mjesto radnje : More, dvori,

Glavni likovi : Starac – bio je pošten i dobar
Baka – okrutna i sebična
Zlatna ribica – ribica koja je ispunila sve želje satrcu koje ih je zadala baka, ali ne i
zadnju

Sporedni likovi : Sluge, lude

Sadržaj :
Živjeli su starac i baka u staruj kolibi od gline. Starac se je bavio ribolovom, a starica je prela. Jednoga dana starac je bacio mrežu u more i izvukao punu mulja, tako nekolio puta. Kada je izvukao treći put u njoj je bila samo jedna riba i to zlatna. Riba ga je zamolila da ju pusti i da će joj tada ispuniti želje. Starac ju je pustio. Vratio se kući i to rekao starici. On ga je izgrdila i poslala da zamoli da mu da novo korito. Ribica mu je rekla samo neka se vrati kući. On je pred kolibom našao novo korito. Baka ga je izgrdila i poslala sa zatraži kuću. On je otišao i ribica mu je to ispunila. Zatim je baka kazala da želi biti bogata vlastelinka. Starac je otišao na more i zamolio ribu. Ona mu je to ispunila. Kada se je vratio vidio je veliki dvorac. U njemu je bila baka. Tukla je i derala se na sluge. Tako je prošlo nekoliko nedjelja. Tada je došao starac i baka mu je naredila da želi biti carica. Starac se je protivio ali je kasnije otičao. Zamolio je ribicu. Nakon nekog vremena se vratio, a pred sobom je vidio još veči i raskošniji dvorac. Kada je došao do bake htio joj je poljubiti noge ali ona je pozvala stražare da ga odnesu. Baki je već postalo dosadno i rekla je starcu neka zaželi od ribice daona bude carica mora i da zlatna ribica pliva oko nje i da joj ispunjava želje koje se njoj prohtije. Starac je otišao i zamoloi rabicu. Ona ga je slušala i zatim zaronila. Starac je dugo čekao odgovor. Zatim se je vrato. Vido da nema više dvorca nego open ona stara koliba.

Poučnost o djelu : Nikada ne smijemo biti oholi i sebični kao baka

10.10.2007. u 18:59 • 59 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  listopad, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2007 (30)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Sve lektire potrebne za OSNOVNU ŠKOLU...Od 1. - 8. razreda

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Malo o autoru ovog BLOGA.

Ime:Pero
Prezime:M...s
Razred:8.
Škola:Bol
Datum rođenja:29.04.1993.g
Mjesto rođenja:Split
Horoskop:Bik
Kratki opis:Plavo-smeđa kosa,
kafene oči 178 visok,63kg
ZAUZET-s najlipšon ženskon u
Hrvatskoj
Moj MSN -
Bol-Hool_St@hotmai.com
Slušan:Tehno,Rap,Cajke

Sadržaj:

8.RAZRED

Bach-G.J.Livingstone
Sudeta-Mor
Hemingway-Star. i more
Kolar-Breza
Šimunović-Alkar
Šenoa-Prosjak Luka
Mažuranić-Smrt S.A.Č.
Shakespeare-R. i Julia

7.RAZRED

Exupery-Mali princ
Kumičić-Zač. svatovi
Šenoa-Branka

6.RAZRED

Prosenjak-D. konj
Tomaš-Dobar dan Tata
Majetić-Omiški gusari
Matković-Zg. priča
Nazor-Veli Jože
Wilde-Sretni kraljević
Šenoa-Povjestice
Defoe-R. Crusoe

5.RAZRED

Hitrec-Eko-Eko
Kušan-Koko u Parizu
Šimunović-Duga
Molnar-Junaci P. ul.
Lagerlof-Leg. o Kristu
Daudet-Pisma iz m.m.
Verne-20 000 m.pod m.
Puškin-Bajka o rib. i rib.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se